Želite volontirati na drugom kraju svijeta? Sad je pravi trenutak!
Piše: Praksa.info, 8.9.2026.
Otići na nekoliko mjeseci u Ugandu, Benin, Boliviju, Ekvador, Indiju ili na Filipine kako biste svoje vrijeme, znanje i vještine darovali ljudima kojima je pomoć potrebna zvuči kao velika životna odluka. No je li za takav korak dovoljna želja da činimo dobro? Iskustva Volonterske mreže Ante Gabrić pokazuju da dobra volja jest početak, ali da ozbiljno volontiranje traži i ozbiljnu pripremu.
Kako izgleda život volontera daleko od vlastitog doma, što čovjeka potakne na takav korak i što se događa od trenutka prijave do sjedanja u avion, bila je tema emisije Aktualno Hrvatske katoličke radijske postaje, urednice Magdalene Percan. Gošće emisije bile su Sanja Počuča, izvršna direktorica Centra za duhovnost i kulturu Ignacije, i Josipa Prgomet, voditeljica edukacije VolimGA, koja iza sebe ima i osobno iskustvo volontiranja u inozemstvu.
Tema je aktualna upravo sada: otvorene su prijave za 12. ciklus edukacija VolimGA, namijenjenih osobama koje razmišljaju o volontiranju u zemljama Afrike, Azije i Južne Amerike. Novi ciklus počinje 17. listopada 2026. i traje do 22. siječnja 2027., a prijave su otvorene do 21. rujna. Informativni Zoom susret održat će se 17. rujna u 20 sati.
Od osobnog iskustva u Ugandi do mreže volontera
Volonterska mreža Ante Gabrić, skraćeno VolimGA, jedan je od triju velikih programskih pravaca Centra Ignacije, uz Manrezu i Akademiju za kršćansko vodstvo.
Ideja o mreži povezana je s osobnim iskustvom osnivača Centra Ignacije, patera Tvrtka Baruna. Tijekom boravka u Ugandi upoznao je obje strane misijskog iskustva – radost susreta i pomaganja ljudima iz druge kulture, ali i teškoće koje donosi višemjesečni boravak daleko od poznate sredine.
Iz želje da i drugima omogući takvo iskustvo, ali uz organizaciju koja će ih pripremiti i pratiti, razvila se Volonterska mreža Ante Gabrić.
Danas mreža povezuje ljude koji žele volontirati s misijama i organizacijama kojima je njihova pomoć potrebna. Mogućnosti su različite – od rada s djecom i učenicima do pomoći lokalnom stanovništvu, bolnicama i drugim ustanovama.
Želim pomagati. Zašto mi je potrebna edukacija?
Upravo je to jedno od najvažnijih pitanja otvorenih u emisiji. Želja da se nekome pomogne iznimno je važna, ali sama po sebi nije dovoljna priprema za nekoliko mjeseci života u potpuno drukčijoj sredini.
Prije odlaska potrebno je razmišljati o vlastitoj motivaciji, psihofizičkoj spremnosti, zdravlju, kulturi u koju osoba dolazi, jeziku, prehrani, higijenskim uvjetima, mogućoj usamljenosti i činjenici da stvarnost na terenu neće uvijek izgledati onako kako ju je volonter zamišljao.
Zato priprema ne počinje kupnjom avionske karte.
Program uključuje razgovor i psihološku procjenu kako bi se utvrdilo je li osoba spremna za takvo iskustvo. Tijekom četveromjesečne edukacije kandidati upoznaju geografske i kulturološke posebnosti zemalja u koje mogu otići, razgovaraju s bivšim volonterima, sudjeluju u psihološkim radionicama i dodatno propituju vlastitu motivaciju.
Važan je i zdravstveni dio pripreme. Liječnici ih upoznaju sa zdravstvenim rizicima, odnosom prema hrani i vodi te načinima očuvanja zdravlja u uvjetima na koje njihov organizam nije naviknut. Tijekom pripreme i volontiranja osigurana im je i duhovna pratnja.
Centar naglašava upravo sigurnost i cjelovitu podršku volonterima, od stručne pripreme do pratnje tijekom samog boravka u misijama.
A kako zapravo izgleda jedan dan volontera?
Jednostavan odgovor ne postoji.
Josipa Prgomet iz vlastitog je iskustva objasnila da se poslovi razlikuju ovisno o zemlji, misiji i potrebama zajednice. Upravo je fleksibilnost jedna od važnijih osobina volontera.
Rad s učenicima može značiti poučavanje engleskog jezika ili glazbe, održavanje različitih radionica i predavanja te druženje s djecom i lokalnim stanovništvom. Drugoga dana može biti potrebna pomoć pri odlasku u bolnicu ili sasvim drugačiji posao.
Volonter ne odlazi u misiju očekujući klasično radno vrijeme i precizan dnevni raspored. Potrebe zajednice određuju što će se raditi.
Prgomet je u emisiji istaknula kako se prije odlaska nastojala pripremiti što realnije. Znala je da ne odlazi na odmor, nego kako bi bila korisna ljudima kojima je pomoć potrebna. Ipak, koliko god priprema bila dobra, uvijek se pojavi nešto neočekivano.
Jezik, samoća, hrana – stvari o kojima se prije puta mora razgovarati
Romantična slika odlaska u daleku zemlju brzo se susretne sa svakodnevicom.
Jezična barijera može postati ozbiljan izvor frustracije. U Ekvadoru i Boliviji potreban je španjolski, u Beninu francuski, dok se u Ugandi i Indiji volonteri mogu služiti engleskim. Ako osoba ne poznaje dovoljno jezik sredine u koju dolazi, i najjednostavnija komunikacija može postati izazov.
Tu su i drukčija hrana, klima, zdravstveni rizici i higijenski uvjeti, ali i osjećaj usamljenosti.
Iako suvremena tehnologija omogućuje gotovo neprekidan kontakt s obitelji i prijateljima, volontere se potiče da taj kontakt svedu na razumnu mjeru. Ako su neprestano mentalno kod kuće, teže će u potpunosti doživjeti sredinu u koju su došli.
Upravo u takvim trenucima posebno je važna činjenica da volonter nije prepušten sam sebi.
Ponekad je povratak kući teži nego odlazak
O odlasku se mnogo govori. O povratku znatno manje.
A upravo povratak nakon nekoliko mjeseci života među ljudima koji imaju vrlo malo može biti snažno emocionalno iskustvo.
Prgomet je opisala trenutak povratka jedne volonterke kući koja je kada je otvorila hladnjak pun hrane doživjela ljutnju. Nakon života u sredini obilježenoj oskudicom, ono što je prije bilo potpuno uobičajeno odjednom je izazvalo ljutnju i pitanje: Zašto mi imamo toliko, dok drugi nemaju?
Takvo iskustvo mijenja perspektivu. Stvari koje svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo počinjemo promatrati drukčije. Mijenja se odnos prema materijalnome, ali i prema vlastitom vremenu – kome ga dajemo i na što ga trošimo.
Zbog toga podrška programa ne završava slijetanjem aviona u Hrvatsku. Volonterima je omogućena podrška i nakon povratka te prostor u kojem mogu govoriti o iskustvu koje su prošli.
Volontiranje ne završava povratkom iz misije
Jedna od možda najzanimljivijih posljedica ovakvog iskustva jest da se mnogi volonteri nastavljaju angažirati i nakon povratka.
Neki ponovno odlaze na isto mjesto, neki pokreću vlastite inicijative, a drugi pokušavaju pronaći način kako iz Hrvatske nastaviti pomagati zajednicama koje su upoznali.
Osobno iskustvo tako se širi poput krugova: od jednog volontera prema njegovoj obitelji, prijateljima, kolegama i zajednici.
Volontiranje u misiji stoga ne mora mijenjati samo osobu koja odlazi. Iskustvo koje donese kući može utjecati i na sredinu u koju se vraća.
Tko se može prijaviti?
Program je otvoren punoljetnim i psihofizički spremnim osobama koje mogu izdvojiti potrebno vrijeme te dio financijskih sredstava za putovanje.
Volonteri mogu birati mjesto volontiranja, a organizatori pružaju pomoć u povezivanju s misijom, administraciji, kupnji karata, vizama, pripremi za putovanje i boravak te podršku tijekom volontiranja.
Među ponuđenim mjestima nalaze se projekti u Ugandi, Beninu, Ekvadoru, Boliviji, Indiji i na Filipinima, a aktivnosti se provode u školama, misijskim postajama, sirotištima i drugim ustanovama i zajednicama.
Želiš sudjelovati?
Za nekoga tko već godinama razmišlja o misijama, ali i za onoga tko tek želi saznati je li takav oblik volontiranja za njega, prvi korak može biti mnogo jednostavniji – informirati se.
Informativni Zoom susret održava se 17. rujna 2026. u 20 sati, dok su prijave za 12. ciklus edukacija otvorene do 21. rujna. Edukacije počinju 17. listopada i traju do 22. siječnja 2027.
A možda je upravo jedna od najvažnijih poruka razgovora u emisiji Aktualno da za odlazak u misiju nije potrebno unaprijed imati sve odgovore. Potrebna je dobra volja – ali i spremnost da se vlastita želja provjeri, produbi i pretvori u odgovornu odluku.
Jer odlazak na drugi kraj svijeta kako bismo pomagali drugima nije turističko putovanje. To je iskustvo za koje se pripremamo kako bismo ondje doista mogli biti korisni – i iz kojeg se nerijetko vratimo promijenjeni i sami.
Kako se i sami možemo uključiti?
O misijama i važnosti pomaganja drugima Media talenti govorili su još 2017. godine. U povodu Dana kruha posjetili smo OŠ Ive Andrića u Zagrebu, gdje je cijeli program bio posvećen misijama, solidarnosti i pomaganju ljudima u potrebi.
U nastavku možete pogledati naš tadašnji videoprilog i pronaći nekoliko ideja kako se i sami, zajedno s učenicima, možete uključiti u promicanje solidarnosti, volontiranja i pomaganja drugima. Jer za pomaganje nije uvijek potrebno otputovati na drugi kraj svijeta – prvi koraci mogu započeti u vlastitoj školi i lokalnoj zajednici.
Članak Želite volontirati na drugom kraju svijeta? Sad je pravi trenutak! pripremljen je na temelju razgovora u emisiji Aktualno Hrvatske katoličke radijske postaje te javno dostupnih informacija Volonterske mreže Ante Gabrić – VolimGA i Centra Ignacije