Tiha pandemija koja razara mladost: Kockanje među mladima više nije rubni problem
piše: Praksa.info, 22.8.2026.
Kockanje među mladima sve je dostupnije, sve manje vidljivo odraslima i sve češće počinje mnogo prije punoljetnosti. Sportske kladionice preselile su se na zaslone mobitela, reklame obećavaju brzu zaradu, a granica između igre, zabave i rizičnog ponašanja mladima nije uvijek jasna. O tome koliko je problem ozbiljan, što roditelji često ne vide i kakvu ulogu mogu imati škole razgovarali smo s Tonijem Maglicom, socijalnim pedagogom i doktorom znanosti.

Kockanje mladih nije novi problem, ali način na koji se ono danas pojavljuje bitno se promijenio. Nekada je za uplatu bilo potrebno otići u kladionicu. Danas su igre na sreću dostupne gotovo u svakom trenutku – putem mobitela.
Upravo zato problem može dugo ostati nevidljiv roditeljima, nastavnicima i drugim odraslim osobama koje okružuju mlade.
Toni Maglica upozorava da posebno mjesto među mladima zauzima sportsko klađenje.
„Kockaju jako puno, posebno mladići“
Profesore, kockaju li mladi danas?
– Kockaju jako puno, posebno mladići. Govorimo o jednoj pandemiji koja je krenula i prije pandemije korone – pandemiji maloljetničkog kockanja, osobito sportskog klađenja. To je poprilično muški fenomen. Djevojke kockaju nešto manje, ali među mladićima je sportsko klađenje već godinama izrazito rašireno.
Problem je i u tome što kockanje, za razliku od nekih drugih oblika ovisničkog ponašanja, može dugo ostati skriveno.

Sportsko klađenje, kasino i rulet spadaju među igre kod kojih se ovisnost može razviti vrlo brzo. Kod alkohola i droga promjene okolina često može primijetiti po ponašanju ili fizičkim znakovima. Kod kockanja situacija može biti sasvim drukčija.
Mladi igraju, razvijaju naviku, troše sve više vremena i novca, a roditelji i škola dugo ne moraju znati da postoji problem.
Kada zabava prestaje biti zabava?
Kada kockanje postaje problem? Kada možemo govoriti o ovisnosti?
– Kod maloljetnika rjeđe govorimo o pravoj ovisnosti, a češće o problematičnom kockanju. Govorimo o problemu kada kockanje prijeđe u naviku koja ima kontinuitet. Ako mlada osoba redovito kocka, ako troši novac od marende na uplate, ako se vraća u kladionicu da „vrati dug“ ili „izvuče se“, tada govorimo o ozbiljnom riziku razvoja ovisničkog ponašanja.
Posebno je problematično uvjerenje da će upravo sljedeća uplata nadoknaditi prethodni gubitak.
Mladi pritom mogu razvijati iskrivljena uvjerenja – da mogu „provaliti sustav“, predvidjeti rezultat ili da će znati stati na vrijeme. Istodobno su izloženi marketingu koji im nudi jednostavne poruke o brzoj zaradi i dobitku.

Kockarnica je danas u džepu
Digitalizacija je dodatno promijenila način na koji mladi dolaze u kontakt s kockanjem.
Je li opasnije digitalno kockanje ili ono uživo?
– Oba su opasna, ali digitalno je možda i opasnije jer je stalno dostupno. Nekada si morao otići u kladionicu, netko te mogao vidjeti, netko ti je mogao reći da si maloljetan. Danas je kockarnica u dlanu tvoje ruke. To je izuzetno teško kontrolirati i zaustaviti.
Upravo ta dostupnost stavlja dodatnu odgovornost pred roditelje i škole. Nije dovoljno razgovarati samo o tome odlazi li dijete u kladionicu. Potrebno je razgovarati i o aplikacijama, internetskim stranicama, reklamama i sadržajima kojima su mladi svakodnevno izloženi.

Roditelji često ne znaju istinu
Jedan od posebno zanimljivih dijelova Magličina istraživanja odnosi se upravo na roditelje i razliku između njihova stava prema kockanju i onoga što znaju o ponašanju vlastite djece.
– Roditelji u velikoj mjeri imaju negativan stav prema kockanju i svjesni su da je to problem. Ali kad ih pitate kockaju li njihova djeca, većina kaže – ne. Djeca, s druge strane, priznaju da kockaju.
Takav nesrazmjer pokazuje koliko problem može ostati skriven čak i unutar obitelji.
– To govori o velikom jazu u komunikaciji, povjerenju i stvarnom uvidu u život vlastitog djeteta. Roditelji znaju da je kockanje problem, ali često ne znaju da se taj problem događa upravo u njihovoj kući.

Djeca uče ono što vide
Važan dio prevencije je i ponašanje odraslih. Roditelj koji sam redovito uplaćuje listiće teško može uvjerljivo objasniti djetetu da je isto ponašanje za njega neprihvatljivo.
Maglica upozorava:
– Jedno od najopasnijih roditeljskih ponašanja jest kada otac kocka, a govori sinu da ne kocka. Mladi koji razviju ovisnost o kockanju vrlo često imaju očeve koji su također kockali. Djeca uče po modelu. Ako dijete gleda oca kako uplaćuje listić i govori „samo pet eura, čisto da je zanimljivije“, ono dobiva poruku da je to normalno i prihvatljivo ponašanje.

Puno ljubavi i puno granica
Kada je riječ o odgoju, rješenje nije ni potpuna kontrola ni potpuna sloboda.
– Istraživanja, uključujući i moje, pokazuju da su rizična ponašanja češća i kod pretjerano popustljivih roditelja, ali i kod onih koji su izrazito strogi, pa čak i emocionalno zlostavljajući. Vrijeđanje, ponižavanje i pretjerana kontrola jednako su štetni kao i potpuna nezainteresiranost.
Njegova preporuka roditeljima može se sažeti vrlo jednostavno:
Puno ljubavi i puno granica.
Uključenost u život djeteta, interes za njegove prijatelje, kretanje, navike i način provođenja vremena među važnim su zaštitnim čimbenicima.

Škola ne smije okretati glavu
Prevencija ne može ostati samo na roditeljima. Mladi velik dio dana provode u školi, zbog čega nastavnici, stručni suradnici i drugi djelatnici škole mogu imati važnu ulogu u ranom prepoznavanju problema.
Na pitanje koju bi poruku poslao školama i nastavnicima, Maglica odgovara:
– Razgovarajte s mladima. Budite prisutni. Prisutnost znači biti fizički tu, ali i emocionalno i ljudski dostupni. Ne tabuizirajte teme poput kockanja, ovisnosti, seksualnosti ili mentalnog zdravlja.
Prevencija zato ne bi trebala biti samo jedno predavanje godišnje. Razgovor o kockanju može biti dio šireg razvoja financijske i medijske pismenosti, razgovora o utjecaju oglašavanja, donošenju odluka, odgovornosti i posljedicama rizičnog ponašanja.
„Nitko se od kockanja nije obogatio“
Poruka mladima na kraju razgovora vrlo je jednostavna.
– Mladima treba jasno reći: kockanje nije način zarade. Dugoročno gledano, kockanje osiromašuje. Ako žele novac, bolje je da ga zarade znanjem, radom, instrukcijama, pomaganjem drugima. Kockanje je brz put u gubitak kontrole.
A poruka odraslima možda je još važnija:
Razgovarajte. Budite prisutni. Ne okrećite glavu.
Kockanje mladih nije samo pitanje pojedinca ili njegove obitelji. Kada rizično ponašanje postane lako dostupno djeci i mladima, prevencija postaje odgovornost cijele zajednice – roditelja, škole i društva.
Razgovor s Tonijem Maglicom, socijalnim pedagogom i doktorom znanosti, nastao je u sklopu provedbe školskih preventivnih programa u Obrtničkoj i industrijskoj graditeljskoj školi, Zagreb, a kojeg je podržalo nadležno ministarstvo.
U NASTAVKU ČITAJTE:
