Tiha pandemija koja razara mladost: Kockanje među mladima više nije rubni problem

piše: Praksa.info, 22.8.2026.

Kockanje među mladima sve je dostupnije, sve manje vidljivo odraslima i sve češće počinje mnogo prije punoljetnosti. Sportske kladionice preselile su se na zaslone mobitela, reklame obećavaju brzu zaradu, a granica između igre, zabave i rizičnog ponašanja mladima nije uvijek jasna. O tome koliko je problem ozbiljan, što roditelji često ne vide i kakvu ulogu mogu imati škole razgovarali smo s Tonijem Maglicom, socijalnim pedagogom i doktorom znanosti.

*Toni Maglica, socijalni pedagog i doktor znanosti, upozorava da je kockanje među mladima ozbiljan i često nevidljiv problem.*

Kockanje mladih nije novi problem, ali način na koji se ono danas pojavljuje bitno se promijenio. Nekada je za uplatu bilo potrebno otići u kladionicu. Danas su igre na sreću dostupne gotovo u svakom trenutku – putem mobitela.

Upravo zato problem može dugo ostati nevidljiv roditeljima, nastavnicima i drugim odraslim osobama koje okružuju mlade.

Toni Maglica upozorava da posebno mjesto među mladima zauzima sportsko klađenje.

„Kockaju jako puno, posebno mladići“

Profesore, kockaju li mladi danas?

– Kockaju jako puno, posebno mladići. Govorimo o jednoj pandemiji koja je krenula i prije pandemije korone – pandemiji maloljetničkog kockanja, osobito sportskog klađenja. To je poprilično muški fenomen. Djevojke kockaju nešto manje, ali među mladićima je sportsko klađenje već godinama izrazito rašireno.

Problem je i u tome što kockanje, za razliku od nekih drugih oblika ovisničkog ponašanja, može dugo ostati skriveno.

*Kockanje nije način zarade – dugoročno može donijeti financijske, obiteljske i osobne probleme.* *Kadar iz školskog preventivnog filma „Kuća dobiva“*

Sportsko klađenje, kasino i rulet spadaju među igre kod kojih se ovisnost može razviti vrlo brzo. Kod alkohola i droga promjene okolina često može primijetiti po ponašanju ili fizičkim znakovima. Kod kockanja situacija može biti sasvim drukčija.

Mladi igraju, razvijaju naviku, troše sve više vremena i novca, a roditelji i škola dugo ne moraju znati da postoji problem.

@
♬ –

Kada zabava prestaje biti zabava?

Kada kockanje postaje problem? Kada možemo govoriti o ovisnosti?

– Kod maloljetnika rjeđe govorimo o pravoj ovisnosti, a češće o problematičnom kockanju. Govorimo o problemu kada kockanje prijeđe u naviku koja ima kontinuitet. Ako mlada osoba redovito kocka, ako troši novac od marende na uplate, ako se vraća u kladionicu da „vrati dug“ ili „izvuče se“, tada govorimo o ozbiljnom riziku razvoja ovisničkog ponašanja.

Posebno je problematično uvjerenje da će upravo sljedeća uplata nadoknaditi prethodni gubitak.

Mladi pritom mogu razvijati iskrivljena uvjerenja – da mogu „provaliti sustav“, predvidjeti rezultat ili da će znati stati na vrijeme. Istodobno su izloženi marketingu koji im nudi jednostavne poruke o brzoj zaradi i dobitku.

*„Vratit ću izgubljeno“ jedno je od opasnih uvjerenja zbog kojih se mlada osoba može ponovno vraćati kockanju.* *Kadar iz školskog filma „Kuća dobiva“.*

Kockarnica je danas u džepu

Digitalizacija je dodatno promijenila način na koji mladi dolaze u kontakt s kockanjem.

Je li opasnije digitalno kockanje ili ono uživo?

– Oba su opasna, ali digitalno je možda i opasnije jer je stalno dostupno. Nekada si morao otići u kladionicu, netko te mogao vidjeti, netko ti je mogao reći da si maloljetan. Danas je kockarnica u dlanu tvoje ruke. To je izuzetno teško kontrolirati i zaustaviti.

Upravo ta dostupnost stavlja dodatnu odgovornost pred roditelje i škole. Nije dovoljno razgovarati samo o tome odlazi li dijete u kladionicu. Potrebno je razgovarati i o aplikacijama, internetskim stranicama, reklamama i sadržajima kojima su mladi svakodnevno izloženi.

*Problem kockanja može dugo ostati skriven od roditelja, nastavnika i prijatelja. Kadar iz školskog filma „Kuća dobiva“.*

Roditelji često ne znaju istinu

Jedan od posebno zanimljivih dijelova Magličina istraživanja odnosi se upravo na roditelje i razliku između njihova stava prema kockanju i onoga što znaju o ponašanju vlastite djece.

– Roditelji u velikoj mjeri imaju negativan stav prema kockanju i svjesni su da je to problem. Ali kad ih pitate kockaju li njihova djeca, većina kaže – ne. Djeca, s druge strane, priznaju da kockaju.

Takav nesrazmjer pokazuje koliko problem može ostati skriven čak i unutar obitelji.

– To govori o velikom jazu u komunikaciji, povjerenju i stvarnom uvidu u život vlastitog djeteta. Roditelji znaju da je kockanje problem, ali često ne znaju da se taj problem događa upravo u njihovoj kući.

*Sportsko klađenje jedan je od najraširenijih oblika kockanja među mladima.* *Kadar iz školskog filma „Kuća dobiva“.*

Djeca uče ono što vide

Važan dio prevencije je i ponašanje odraslih. Roditelj koji sam redovito uplaćuje listiće teško može uvjerljivo objasniti djetetu da je isto ponašanje za njega neprihvatljivo.

Maglica upozorava:

– Jedno od najopasnijih roditeljskih ponašanja jest kada otac kocka, a govori sinu da ne kocka. Mladi koji razviju ovisnost o kockanju vrlo često imaju očeve koji su također kockali. Djeca uče po modelu. Ako dijete gleda oca kako uplaćuje listić i govori „samo pet eura, čisto da je zanimljivije“, ono dobiva poruku da je to normalno i prihvatljivo ponašanje.

*Želja za brzim dobitkom može biti prvi korak prema rizičnom ponašanju i gubitku kontrole.* *Kadar iz školskog filma „Kuća dobiva“.*

Puno ljubavi i puno granica

Kada je riječ o odgoju, rješenje nije ni potpuna kontrola ni potpuna sloboda.

– Istraživanja, uključujući i moje, pokazuju da su rizična ponašanja češća i kod pretjerano popustljivih roditelja, ali i kod onih koji su izrazito strogi, pa čak i emocionalno zlostavljajući. Vrijeđanje, ponižavanje i pretjerana kontrola jednako su štetni kao i potpuna nezainteresiranost.

Njegova preporuka roditeljima može se sažeti vrlo jednostavno:

Puno ljubavi i puno granica.

Uključenost u život djeteta, interes za njegove prijatelje, kretanje, navike i način provođenja vremena među važnim su zaštitnim čimbenicima.

*Kockanje među mladima često počinje kao zabava, a problem se može razvijati gotovo neprimjetno. Kadar iz školskog filma „Kuća dobiva“.*

Škola ne smije okretati glavu

Prevencija ne može ostati samo na roditeljima. Mladi velik dio dana provode u školi, zbog čega nastavnici, stručni suradnici i drugi djelatnici škole mogu imati važnu ulogu u ranom prepoznavanju problema.

Na pitanje koju bi poruku poslao školama i nastavnicima, Maglica odgovara:

– Razgovarajte s mladima. Budite prisutni. Prisutnost znači biti fizički tu, ali i emocionalno i ljudski dostupni. Ne tabuizirajte teme poput kockanja, ovisnosti, seksualnosti ili mentalnog zdravlja.

Prevencija zato ne bi trebala biti samo jedno predavanje godišnje. Razgovor o kockanju može biti dio šireg razvoja financijske i medijske pismenosti, razgovora o utjecaju oglašavanja, donošenju odluka, odgovornosti i posljedicama rizičnog ponašanja.

„Nitko se od kockanja nije obogatio“

Poruka mladima na kraju razgovora vrlo je jednostavna.

– Mladima treba jasno reći: kockanje nije način zarade. Dugoročno gledano, kockanje osiromašuje. Ako žele novac, bolje je da ga zarade znanjem, radom, instrukcijama, pomaganjem drugima. Kockanje je brz put u gubitak kontrole.

A poruka odraslima možda je još važnija:

Razgovarajte. Budite prisutni. Ne okrećite glavu.

Kockanje mladih nije samo pitanje pojedinca ili njegove obitelji. Kada rizično ponašanje postane lako dostupno djeci i mladima, prevencija postaje odgovornost cijele zajednice – roditelja, škole i društva.

Razgovor s Tonijem Maglicom, socijalnim pedagogom i doktorom znanosti, nastao je u sklopu provedbe školskih preventivnih programa u Obrtničkoj i industrijskoj graditeljskoj školi, Zagreb, a kojeg je podržalo nadležno ministarstvo.

U NASTAVKU ČITAJTE:

Antonija Tonka Martić: “Nisam više tvoja curica“: uzorna učenica iz Zagreba premijerno predstavlja svoju prvu pjesmu

Zašto je empatija danas važnija nego ikad?

Tamara Šoić: “Najviše me dirnula zrelost mojih maturanata”