Zašto financijsko obrazovanje mora početi prije prve plaće?
Piše: Sandra Ramljak, dipl. oec., 24.8.2026.
Mladi danas prve financijske odluke donose mnogo prije nego što zarade svoju prvu plaću. Džeparac, kartice, digitalni novčanici, internetska kupnja, pretplate, dostava hrane i oglasi koji ih prate na društvenim mrežama dio su njihove svakodnevice. Istodobno, samo nekoliko pogrešnih klikova može ih dovesti do prijevare, impulzivne kupnje ili troška čije posljedice nisu znali procijeniti.
Upravo zato financijska pismenost više nije tema rezervirana samo za ekonomiste, bankare ili odrasle koji upravljaju kućnim proračunom. Ona postaje jedna od važnih životnih kompetencija koju je potrebno razvijati još tijekom školovanja.
O tome iz neposrednog rada s mladima piše Sandra Ramljak, dipl. oec., nastavnica koja dugi niz godina radi s učenicima Obrtničke i industrijske graditeljske škole, XIII. gimnazije i Graditeljske tehničke škole u Zagrebu. Financijskoj i ekonomskoj pismenosti ne pristupa samo kroz nastavne sadržaje. Sa svojim učenicima provodi istraživanja, organizira terensku nastavu i susrete sa stručnjacima te ih vodi ondje gdje se političke i gospodarske odluke donose, objašnjavaju i provode – od Hrvatskoga sabora do Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA). Kontinuirano prati i aktivnosti povezane s politikom, gospodarstvom i financijskim obrazovanjem mladih nastojeći učenicima približiti teme koje će vrlo brzo postati dio njihova samostalnog života.
Jer znati izračunati kamatu nije isto što i razumjeti što ona znači kada potpisujemo ugovor. Znati što je kredit nije isto što i procijeniti možemo li ga vraćati. A imati bankovnu karticu ili digitalni novčanik ne znači automatski znati sigurno i odgovorno upravljati vlastitim novcem.
U stručnom članku „Financijska pismenost mladih kao preduvjet ekonomske stabilnosti u digitalnom dobu“ autorica analizira upravo taj prijelaz – od financijskog znanja prema financijski odgovornom ponašanju. Posebnu pozornost posvećuje digitalnom okruženju u kojem današnji učenici odrastaju, ulozi obitelji i škole te načinima na koje obrazovni sustav mladima može pružiti znanja koja će doista primjenjivati u životu.
„Financijska pismenost mladih kao preduvjet ekonomske stabilnosti u digitalnom dobu
FINANCIJSKA PISMENOST MLADIH KAO PREDUVJET EKONOMSKE STABILNOSTI U DIGITALNOM DOBU
1. Uvod
Suvremeni socioekonomski procesi nameću potrebu za stalnom prilagodbom pojedinca kompleksnim tržišnim uvjetima. Novac, kao primarni medij razmjene i pokretač gospodarskih aktivnosti, determinira kvalitetu života kroz zadovoljenje temeljnih egzistencijalnih i osobnih potreba (stanovanje, prehrana, odijevanje). Unatoč univerzalnoj izloženosti financijskim transakcijama, razina kompetencija potrebnih za učinkovito upravljanje osobnim proračunom značajno varira unutar populacije.
Dugo je vladalo stajalište da je financijska edukacija primarno namijenjena odraslom, radno sposobnom stanovništvu s redovitim prihodima. Međutim, ekonomska dinamika 21. stoljeća nalaže pomicanje tog fokusa na mlađe dobne skupine, s obzirom na to da mladi postaju aktivni sudionici potrošačkog društva znatno prije formalnog ulaska na tržište rada.
2. Specifičnosti digitalnog ekosustava i financijski rizici za mlade
Suvremena generacija mladih prve oblike financijske autonomije ostvaruje u ranom djetinjstvu i adolescenciji, najčešće kroz upravljanje džeparcem. Za razliku od prethodnih generacija, njihovo je financijsko djelovanje gotovo u potpunosti dislocirano u digitalnu sferu.
Digitalni ekosustav u kojem mladi participiraju obuhvaća:
- Sustave mobilnog bankarstva i aplikacije elektroničkog novca (digitalne novčanike).
- Platforme za e-trgovinu, online naručivanje hrane i kupnju digitalnih usluga (prijevozne karte, pretplate).
- Neprestanu izloženost visoko personaliziranom i algoritamski usmjerenom digitalnom oglašavanju.
Ova stalna povezanost i imerzivnost u virtualnom svijetu generiraju specifične oblike ugroze i izazova, koje možemo podijeliti na sigurnosne i bihevioralne rizike.
| Kategorija rizika | Manifestacija rizika u digitalnom okruženju |
| Sigurnosni rizici | Krađa identiteta (phishing), lažne domene e-trgovine, zlouporaba kartičnih podataka (CVC kod, PIN), klikanje na maliciozne poveznice. |
| Bihevioralni rizici | Impulzivna kupnja potaknuta digitalnim oglašavanjem, nemogućnost odgode trenutačnog zadovoljstva, neshvaćanje koncepta akumulacije duga i kamata. |
3. Konceptualni okvir trodimenzionalnog modela financijske pismenosti
Prema metodologiji Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), odnosno Međunarodne mreže za financijsku edukaciju (INFE), financijska pismenost ne obuhvaća isključivo posjedovanje informacija. Ona predstavlja višedimenzionalni konstrukt sastavljen od tri korelirajuće komponente:
- Financijsko znanje (Kognitivna dimenzija): Razumijevanje temeljnih ekonomskih pojmova, vremenske vrijednosti novca (inflacija), funkcije kamatnih stopa na kredite te poznavanje sigurnosnih protokola za zaštitu osobnih podataka.
- Financijsko ponašanje (Praktična dimenzija): Primjena znanja kroz konkretne akcije, kao što su izrada mjesečnih planova potrošnje, redovito praćenje troškova, izbjegavanje nepovoljnih zaduživanja i provjera vjerodostojnosti digitalnih platformi prije transakcije.
- Financijski stavovi (Psihološka dimenzija): Vrijednosna orijentacija pojedinca prema novcu i budućnosti. Ova komponenta ključna je za razvoj sposobnosti razlikovanja primarnih životnih potreba od sekundarnih želja te za usvajanje navike dugoročne štednje radi osiguravanja financijske stabilnosti.
Sinergija ovih triju dimenzija omogućuje mladim osobama donošenje informiranih i odgovornih odluka, čime se minimizira rizik od ulaska u zonu prezaduženosti i financijske ranjivosti.
4. Agensi (pokretačka sila) financijske socijalizacije: Obitelj i obrazovni sustav
Proces formiranja financijski pismenog i odgovornog subjekta zahtijeva strukturirano djelovanje dvaju primarnih agensa socijalizacije: obitelji i škole.
4.1. Primarna socijalizacija: Uloga obiteljskog makrookruženja
Obitelj predstavlja inicijalnu točku u kojoj pojedinac usvaja prve financijske obrasce. Kroz promatranje ponašanja roditelja, sudjelovanje u raspravama o kućnom budžetu i primanje prvih uputa o upravljanju džeparcem, djeca internaliziraju vrijednosni sustav vezan uz materijalna dobra. Pravilno mentorstvo unutar obitelji postavlja bazične bihevioralne temelje.
4.2. Sekundarna socijalizacija: Uloga i metode formalnog obrazovnog sustava
Iako obitelj postavlja temelje financijskog ponašanja, institucionalno obrazovanje nužno je za stjecanje sustavnih, objektivnih i naprednih financijskih kompetencija. Kako bi se teorijski koncepti uspješno transformirali u primijenjene vještine, suvremene obrazovne politike razmatraju različite kurikularne pristupe i didaktičko-metodičke modele uvođenja financijske pismenosti u škole.
4.2.1. Kurikularni modeli implementacije
U komparativnoj pedagoškoj praksi najčešće se primjenjuju tri osnovna modela integracije financijskih sadržaja u školske kurikulume:
- Međupredmetni model: Financijska pismenost ne uvodi se kao zaseban predmet, već se njezini sadržaji koreliraju s postojećim nastavnim predmetima. Primjerice, matematički koncepti (postotni račun, eksponencijalne funkcije) koriste se za izračun složenih kamata ili inflacije; u okviru građanskog odgoja i obrazovanja obrađuju se prava potrošača i porezni sustavi, dok se na satovima informatike analizira kibernetička sigurnost i zaštita digitalnog novčanika. Prednost ovog modela je rasterećenost satnice, dok je nedostatak rizik od fragmentacije znanja ako izostane koordinacija među nastavnicima.
- Modularni model (zasebni tečajevi i izborne aktivnosti): Ovaj pristup podrazumijeva uvođenje kraćih, intenzivnih tematskih cjelina ili izbornih predmeta unutar određenog obrazovnog ciklusa (npr. u višim razredima osnovne škole ili srednjoj školi). Moduli omogućuju dublju obradu specifičnih tema poput poduzetništva, investiranja ili osobnog bankarstva za učenike koji pokazuju veći interes.
- Samostalni obvezni predmet: Predstavlja najsustavniji oblik opismenjavanja u kojem se oblikuje cjeloviti kurikulum s jasno definiranim ishodima učenja kroz cijelu školsku godinu. Iako pruža najvišu razinu strukturiranog znanja, ovaj model često nailazi na otpore zbog već postojećeg preopterećenja tjedne satnice učenika.
4.2.2. Suvremene nastavne metode i didaktički alati
Tradicionalni ex-cathedra pristup (frontalno predavanje) pokazao se nedostatnim za razvoj funkcionalne financijske pismenosti jer ne potiče bihevioralnu promjenu. Zbog toga se u stručnoj praksi inzistira na primjeni aktivnih i iskustvenih metoda poučavanja:
- Metoda simulacije i igranja uloga (Gamifikacija): Korištenje edukativnih mobilnih aplikacija, digitalnih kvizova i simulacija burzovnog poslovanja ili upravljanja virtualnim kućnim budžetom. Kroz igru učenici donose odluke o potrošnji i štednji te izravno promatraju dugoročne posljedice (npr. ulazak u “virtualni dug” ili ostvarivanje dobiti).
- Učenje temeljeno na problemu (Problem-Based Learning – PBL): Učenicima se zadaju realni scenariji iz svakodnevnog života. Primjerice, projektni zadatak može uključivati analizu ponuda različitih komercijalnih banaka za studentski kredit ili planiranje troškova samostalnog stanovanja (najam, režije, prehrana) u okviru zadanog mjesečnog proračuna.
- Analiza studija slučaja (Case Study): Proučavanje stvarnih primjera iz prakse, poput povijesnih ekonomskih kriza izazvanih inflacijom, mehanizama iza “Ponzijevih shema” ili analize konkretnih primjera phishing prijevara na internetu. Ova metoda razvija kritičko mišljenje i oprez pri rukovanju novcem u digitalnom prostoru.
4.2.3. Izazovi u implementaciji i preduvjeti uspjeha
Uspješna transformacija obrazovnog sustava u smjeru financijskog opismenjavanja suočava se s nekoliko ključnih izazova:
- Profesionalni razvoj nastavnika: Nastavnici često navode nedostatak specifičnih ekonomskih znanja i metodičkih kompetencija za poučavanje financijskih tema. Kontinuirano stručno usavršavanje i izrada standardiziranih priručnika preduvjet su ujednačene kvalitete nastave.
- Standardizacija ishoda i evaluacija: Potrebno je uspostaviti jasne nacionalne standarde i mjerljive ishode učenja (npr. usklađene s PISA okvirima za financijsku pismenost) kako bi se mogla pratiti i evaluirati stvarna učinkovitost provedenih programa.
- Suradnja s vanjskim dionicima: Integracija stručnjaka iz financijskog sektora, regulatornih tijela (poput središnjih banaka) i udruga za zaštitu potrošača u nastavni proces (kroz gostujuća predavanja ili radionice) pruža učenicima neposredan uvid u realno tržišno poslovanje.
Glavni stručni cilj formalnog obrazovanja u ovom segmentu jest uspješna tranzicija mladih iz sustava školovanja u sferu samostalnog života i rada. Kada učenici kroz navedene metode razviju analitički aparat za evaluaciju cijene, nužnosti i vlastite solventnosti prije donošenja odluke o kupnji, obrazovni sustav ostvaruje svoju aplikativnu svrhu. To je trenutak u kojem teorijska platforma prelazi u funkcionalnu “školu za život”.
5. Zaključak
Financijska pismenost mladih ne smije se promatrati kao izolirana individualna vještina, već kao prvorazredni makroekonomski i društveni interes. Rana edukacija i usvajanje pravilnih bihevioralnih obrazaca izravno utječu na smanjenje ekonomske ranjivosti društva u cjelini. Strukturiranim i sinergijskim djelovanjem obitelji i obrazovnog sustava osigurava se razvoj odgovornih ekonomskih aktera. Takvi pojedinci posjeduju alate za uspješno upravljanje rizicima digitalnog tržišta, sposobni su mudro raspolagati i investirati kapital, čime dugoročno osiguravaju vlastitu ekonomsku stabilnost i opće društveno blagostanje.
Literatura
(Napomena: U stručnom članku su korišteni izvori:)
- OECD (2020), PISA 2018 Results (Volume IV): Are Students Smart about Money?, PISA, OECD Publishing, Paris.
- Nacionalni strateški okvir financijske pismenosti potrošača.
U NASTAVKU ČITAJTE: