Dok se često govori o izazovima obrazovnog sustava, u učionicama diljem Hrvatske nastaju tihe, ali snažne priče koje pokazuju koliko škola može biti mjesto stvarnog rasta i razvoja. Jedna od takvih priča dolazi iz Obrtničko-industrijske škole Županja, gdje nastavnica Vedrana Prkić već 15 godina sustavno gradi nešto mnogo više od nastavnog sadržaja – gradi ljude.
Vedrana Prkić, magistrica ekonomije i sveučilišna specijalistica računovodstva, revizije i analize, nastavnica savjetnica, tijekom svoje karijere čak je četiri puta nagrađena kao jedna od najuspješnijih odgojno-obrazovnih djelatnica od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Dvije godine vodila je Međužupanijsko stručno vijeće za ekonomiju i poslovnu administraciju, a danas je jedna od onih nastavnica koje kontinuirano pomiču granice nastavničkog poziva.
Njezin rad ne staje u učionici.
Aktivna je na eTwinningu već šest godina, autorica projekata nagrađenih nacionalnim i europskim oznakama kvalitete, nacionalna koordinatorica međunarodne mreže ENO (Environmental Online) sa sjedištem u Finskoj, inicijatorica projekta PIN – Pismenost inicijativa napretka te koordinatorica projekta Marijinih obroka u školi. Uz to, kontinuirano se usavršava i kao predavačica prenosi znanja kolegama na stručnim skupovima i radionicama.
No, ono što njezin rad čini posebnim jest jasan fokus – učenike pripremiti za stvarni život.
Vaš rad obuhvaća velik broj projekata i aktivnosti. Što biste izdvojili kao temelj svog pristupa radu s učenicima?
Smatram da je najvažnije učenike učiti životnim vještinama. Nastojim im približiti gradivo kroz stvarne situacije iz života – razvijati financijsku, digitalnu i medijsku pismenost, poticati kritičko promišljanje, poduzetnički duh i timski rad. Posebno mi je važno osnaživati njihove komunikacijske i prezentacijske vještine te ih poticati na volontiranje. Danas je važno i naučiti ih kako pametno i u edukacijske svrhe koristiti umjetnu inteligenciju. Učenici u svemu tome aktivno sudjeluju i upravo je ta uključenost ključ uspjeha.
Vaši učenici sudjeluju i na brojnim natjecanjima i projektima. Koliko su takve aktivnosti važne?
Izuzetno su važne jer učenici tada izlaze iz okvira klasične nastave i imaju priliku pokazati što znaju i mogu. Sudjelovali su u natjecanjima poput Ekonomske olimpijade, Poslovnog izazova, Statističkog natjecanja i Milenijskog natjecanja kreativne industrije. Također sam inicirala i organizirala smotru vježbeničkih tvrtki na školskoj razini kako bi učenici mogli predstaviti svoja znanja i vještine koje razvijaju tijekom godine.
Takva iskustva ostaju im dugo i daju im dodatno samopouzdanje.
Financijska pismenost u učionici: kada učenici uče upravljati stvarnim novcem
Osim rada u učionici i na projektima, Vedrana Prkić svoja iskustva sustavno oblikuje i kroz stručne članke. Oni nisu samo teorijski prikazi, nego konkretni primjeri iz prakse koje svaki nastavnik može prilagoditi i primijeniti u vlastitom radu.
Kako su učenici reagirali na radionice o novcu i štednji?
Učenici su reagirali vrlo pozitivno. Bili su angažirani, aktivno su sudjelovali u raspravama i pokazali velik interes za teme koje se tiču svakodnevnog života. Iznenadila me razina njihove ozbiljnosti i uključenosti, kao i kreativnost u pronalaženju rješenja za financijske izazove.
Koju biste aktivnost posebno izdvojili?
Svaka aktivnost je bila uspješna na svoj način, ali posebno bih izdvojila simulaciju upravljanja proračunom. Kroz praktičan rad učenici su najbolje razumjeli kako donositi financijske odluke. Refleksijom smo zaključili da su najviše sredstava izdvajali za stanovanje, što pokazuje da su ozbiljno pristupili zadatku.
Što je ključ uspjeha ovakvih aktivnosti?
Mislim da smo uspješno povezali teoriju s praksom. Upravo to je ono što učenicima treba – konkretne situacije u kojima mogu primijeniti znanje.
Volontiranje koje mijenja učenike: priča školskog kluba „Agape“
Kako je nastala ideja za volonterski klub „Agape“?
Ideja je nastala iz želje da se učenicima omogući razvoj empatije, solidarnosti i odgovornosti prema zajednici. Prepoznali smo da škola, osim obrazovne, ima i snažnu odgojnu ulogu kroz konkretna djela pomaganja.
Kako učenici reagiraju na volontiranje?
U početku su često nesigurni i pomalo suzdržani, ali vrlo brzo se opuste. Nakon prvih iskustava pokazuju oduševljenje i želju za daljnjim sudjelovanjem. Ono što najčešće ističu je osjećaj osobnog zadovoljstva i novo iskustvo koje će pamtiti.
Je li bilo trenutaka koji su Vas posebno dirnuli?
Posebno bih izdvojila odlazak u Dom za starije i nemoćne, gdje smo proslavili 99. rođendan jedne bake. To je bio iznimno dirljiv trenutak, kako za mene tako i za učenice.
Što učenici kroz volontiranje zapravo nauče?
Postaju odgovorniji, empatičniji i otvoreniji prema drugima. Razvijaju komunikacijske i organizacijske vještine. Uče vrijednosti poput empatije, strpljenja i zajedništva – a to se najbolje uči kroz iskustvo, a ne kroz teoriju.
Koliko je važno da škole razvijaju ovakve aktivnosti?
Izuzetno je važno jer škola nije samo mjesto usvajanja znanja, nego i oblikovanja karaktera.
Fotografije sa svečane dodjele nagrada Grada Županje najuspješnijim učenicima i mentorima na natjecanjima 2024. i 2025. godine
Što biste poručili kolegama nastavnicima?
Svakako da krenu, čak i malim koracima. Ovakve aktivnosti su primjenjive u svim školama. Najvažnije je imati ideju i vjeru u ono što radite.
Bilo da učenike uči kako upravljati novcem ili kako pomoći drugima, Vedrana Prkić pokazuje da škola može biti mjesto gdje se uče najvažnije životne lekcije. U vremenu kada se često traže rješenja izvana, možda ih već imamo – u učionicama, među nastavnicima koji svakodnevno rade tihe, ali važne promjene.
Tekst uredila: Silvia Vladić Vrban, fotografije ustupila: Vedrana Prkić