Učenici žele raditi preko praznika, ali roditelji često ne znaju prvi korak: kojem učeničkom servisu pripada škola?
Piše: Praksa.info, 16.6.2026.
Dok dio Hrvatske koristi digitalnu aplikaciju, u Zagrebu i dalje treba provjeriti s kojim servisom škola ima sporazum. Donosimo iskustvo iz prve ruke, korisne upute i popis učeničkih servisa na jednom mjestu.
Želim se zaposliti
Ljetni školski praznici za dio učenika nisu samo vrijeme odmora. Sve više njih želi raditi, zaraditi vlastiti novac, steći prvo radno iskustvo i okušati se u poslovima koji im možda kasnije mogu otvoriti nova vrata. Neki rade u trgovinama, slažu police i popunjavaju robu, neki pomažu u skladištima, neki odlaze na more, a neki se prvi put susreću s uslužnim djelatnostima, hotelima i radom s gostima.
No prije prvog radnog dana često se pojavi pitanje koje mnogi roditelji ne znaju odmah odgovoriti: kojem se učeničkom servisu učenik zapravo treba javiti?
Upravo je to iskustvo prošla i majka iz naše priče, čije je dijete ove godine prvi put odlučilo raditi tijekom ljetnih praznika. Za mogućnost učeničkog rada čula je od prijateljica čija su djeca već ranije radila preko sezone. I njezino je dijete, potaknuto iskustvima vršnjaka, izrazilo želju da se okuša u prvom poslu.
Dobro, ali …
U početku je, kaže, bila suzdržana. Imali su obiteljske planove, a ona je mislila da učenik mora biti na raspolaganju cijelo ljeto. Tek kasnije doznala je da to nije nužno tako.
„Mislila sam da dijete mora biti dostupno tijekom svih praznika, ali ispalo je da poslodavci učenike primaju i na tjedan dana. Potrebe su velike, sezona je, dosta ljudi iz kontinentalne Hrvatske odlazi raditi na more, a u gradovima ostaju prazna radna mjesta koja netko treba popuniti”, kaže ova majka.
Najčešće je, dodaje, čula da učenici rade u trgovinama, pomažu pri slaganju polica, popunjavanju robe i sličnim poslovima. Njezino je dijete, međutim, poželjelo otići na more i raditi kao animator u hotelu. Budući da je komunikativno i veselo, takav mu se posao učinio prirodnijim od rada u trgovini.
Prvi korak nije najbliži servis, nego škola
Majka priznaje da je i sama imala pogrešnu predodžbu o registraciji.
„Kad se s tim ne susrećete i dok nemate potrebu, jednostavno ne znate. Mislila sam da postoji jedno centralno mjesto na kojem se dijete registrira za rad. Međutim, ispalo je da u Zagrebu postoji više učeničkih servisa i da nije svejedno koju školu dijete pohađa”, kaže.
Najvažnija informacija za roditelje jest da se učenik ne javlja nužno servisu koji mu je najbliži mjestu stanovanja. Presudno je s kojim učeničkim servisom škola ima potpisan sporazum.
„Mi smo, primjerice, doznali da pripadamo Učeničkom servisu Tehničke škole Zagreb. Istodobno, dijete moje susjede koje pohađa gimnaziju u Velikoj Gorici pripadalo je servisu u Dugom Selu. Dakle, nije presudno gdje živite, nego s kojim servisom škola ima dogovorenu suradnju”, objašnjava naša sugovornica.
To znači da učenik može živjeti na jednom kraju Zagreba, a pripadati servisu na drugoj lokaciji. Zato je najbolji prvi korak vrlo jednostavan: pitati u školi, kod razrednika, stručne službe, u tajništvu ili provjeriti mrežnu stranicu škole.
Zagreb ima više učeničkih servisa
Prema javno dostupnim podacima Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, u Gradu Zagrebu djeluje više ovlaštenih učeničkih servisa. Među njima su Učenički dom Maksimir, Tehnička škola Zagreb, Privatna klasična gimnazija s pravom javnosti, Privatna gimnazija i ekonomska škola Katarina Zrinski, Ugostiteljsko-turističko učilište, Učenički dom Tina Ujevića i Učenički dom Marije Jambrišak.
Međutim, i dalje ostaje praktičan problem za roditelje: nije uvijek jednostavno na jednom mjestu pronaći kojoj školi pripada koji servis. Neki servisi imaju javno objavljene popise škola s kojima surađuju kao npr., Privatna gimnazija i ekonomska škola Katarina Zrinski koja na popisu ima 67 škola, a neki ne. Zbog toga se roditelji često oslanjaju na školu, druge roditelje ili vlastito pretraživanje interneta.
Upravo zato ovaj članak donosimo i kao osobno iskustvo, ali i kao praktičan vodič.
Aplikacija postoji, ali ne za sve učenike u Hrvatskoj
Dodatnu zabunu, kaže naša sugovornica, stvaraju i objave na društvenim mrežama u kojima se reklamira aplikacija za učenički servis.
„Na društvenim mrežama vidjela sam objave za aplikaciju i pomislila da se možemo tako registrirati. Tek kad smo pokušali, shvatili smo da se to ne odnosi na nas iz kontinentalne Hrvatske, nego na pojedine dalmatinske županije”, kaže.
Digitalni sustav e-Učenički servis odnosno RadUčenika omogućuje učenicima da se učlane u odabrani servis i naprave zahtjev za izradu ugovora putem aplikacije, ali se taj sustav odnosi na učenike s područja Dubrovačko-neretvanske, Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Zadarske županije.
To otvara i šire pitanje: ako u jednom dijelu Hrvatske već postoji digitalni sustav koji roditeljima i učenicima olakšava postupak, zašto slična, jasna i jedinstvena informacija ne postoji za sve učenike?
Koji su dokumenti potrebni?
Kada su doznali kojem servisu pripadaju, majka iz naše priče i njezino dijete dobili su informaciju da se registracija može obaviti online. Za učlanjenje je trebalo pripremiti nekoliko dokumenata: skeniranu osobnu iskaznicu roditelja i učenika prednja i stražnja strana, Potvrdu škole da je riječ o redovitom učeniku (može se preuzeti putem e-dnevnika), podatke o računu učenika (račun treba glasiti na ime učenika) te Suglasnost roditelja ako je učenik maloljetan (Suglasnost se nalazi na stranicama Učeničkog servisa i potrebno je preuzeti, popuniti, skenirati i ponovno učitati). Registracija se obavlja s adresom @skole.hr.
“Sve se to učitava u sustav i zatim se čeka da oni pregledaju i odobre”, objašnjava majka.
Nakon odobrenja, preuzima se Uputnica koju šaljete poslodavcu da on popuni svoj dio podataka, ta Uputnica se zatim šalje u Učenički servis koji zatim izdaje valjani Ugovor.
Ipak, savjetuje roditeljima da ne čekaju zadnji trenutak. Oni su, kaže, zbog izrade nove osobne iskaznice s registracijom krenuli tek tjedan dana prije početka rada.
„Svi nekako imamo sklonost čekati posljednji trenutak. Moj savjet roditeljima je da registraciju obave ranije, kako bi cijeli proces prošao s manje stresa”, kaže.
Bez ugovora učenik ne smije početi raditi
Najvažnija poruka za roditelje i učenike jest da učenik ne smije početi raditi prije nego što je Ugovor izdan i potpisan. U ovom slučaju upravo je Ugovor bio razlog zbog kojega su morali ubrzati proces.
Nakon učitavanja dokumenata prijava je par dana stajala u sustavu bez ikakvih promjena, pa su pokušali nazvati servis. U tom razdoblju ured se selio iz prostora škole u zgradu preko puta, na novu lokaciju udaljenu tek nekoliko desetaka metara, pa se na telefon nije bilo moguće javiti.
„Na kraju sam nazvala školsku centralu i dobila informaciju što trebamo učiniti. Djelatnica je bila vrlo ljubazna i savjetovala nam da Uputnicu koju popunjava poslodavac pošaljemo e-mailom. Budući da nam se žurilo, dijete je ipak odlučilo otići i osobno”, kaže naša sugovornica.
Ističe da sustav nije bio neorganiziran, nego je jednostavno bila velika gužva.
„Postoji redomat na samoj lokaciji, sve je posloženo, ali je sezona i velik je broj učenika koji čekaju svoje Ugovore. Mi smo jednostavno odabrali pogrešan trenutak. Na kraju se sve uspjelo riješiti, dijete je preuzelo Ugovor i moglo je službeno početi raditi”, dodaje.
Roditelj provjerava sigurnost, ali dijete treba učiti komunicirati
Ova majka ističe kako joj je najvažnija bila sigurnost. Posao je pronađen preko preporuke prijatelja iz Dalmacije čija djeca već godinama rade kao animatori u istom hotelu. Upravo joj je ta osobna preporuka bila presudna.
„Danas sve možete pronaći na internetu, ali meni je nedostajala ta osobna informacija. Htjela sam znati gdje dijete ide, kod koga radi, kakav smještaj ima i hoće li biti sigurno”, kaže.
Zato je dijete osobno odvezla do hotela, provjerila smještaj, sobu i uvjete rada. No pregovore i komunikaciju s poslodavcem prepustila je djetetu.
„Nisam se miješala u razgovore. Pustila sam dijete da samo komunicira s poslodavcem, a kada bi mi prepričalo razgovor, ukazala bih mu na neke stvari koje je moglo bolje pitati ili reći”, objašnjava.
Smatra da je i to važan dio prvog radnog iskustva. Dijete ne uči samo kako odraditi posao, nego i kako razgovarati s poslodavcem, postaviti pitanje, zauzeti stav i razumjeti vlastitu odgovornost.
„Čak i da nije nešto dobro ispregovaralo, i to bi bila lekcija. Na pogreškama se uči”, kaže naša sugovornica.
Radne navike počinju puno prije prvog posla
Majka iz naše priče je inače profesorica u srednjoj strukovnoj školi i s učeničkim radom susreće se i profesionalno. Njezini učenici odrađuju praktičnu nastavu, a dio njih tijekom ljeta nastavlja raditi kod poslodavaca, osobito ako su se pokazali odgovornima i vrijednima.
„Dosta djece radi cijelo ljeto, cijelu sezonu. Budu sretni i ponosni, zarade lijepe iznose i time se pohvale drugim učenicima. Tako se pozitivne informacije šire među djecom i oni jednostavno požele pokušati”, kaže.
Zato smatra da nije točna česta tvrdnja kako mladi danas ne žele raditi.
„Pogrešna je pretpostavka da su mladi danas lijeni i da ne žele ništa. To nije točno. Treba im pružiti priliku. Oni hoće i mogu”, poručuje.
Smatra i da radne navike ne počinju prvim ljetnim poslom, nego puno ranije, u obitelji.
„Dijete nakon ručka može pospremiti stol za sobom, pospremiti svoju sobu, napraviti neke male stvari. To su predvježbe koje kasnije postanu jako korisne u životu”, kaže naša sugovornica.
Roditelji, smatra, često iz najbolje namjere preuzimaju previše toga na sebe jer im se čini da će tako biti brže i lakše. No dugoročno time djeci ne pomažu.
„Kad dijete samo zaradi novac, drugačije razmišlja o tome treba li mu nešto ili ne. Novac koji roditelj da često se lako potroši, ali novac koji je dijete samo zaradilo ima sasvim drugu vrijednost”, zaključuje.
Prvo iskustvo zasad prolazi dobro
Nakon nekoliko dana rada, prvo iskustvo njezinog djeteta zasad je vrlo pozitivno. Radi kao animator u hotelu nekoliko sati dnevno, u programima za djecu gostiju hotela. Aktivnosti uključuju igre, glazbu, mini-disko, bojanje i sadržaje prilagođene dobi djece.
„Za posao animatora najvažnije je da je dijete komunikativno, veselo i spremno raditi s djecom. To je uslužna djelatnost i traži određene socijalne vještine”, kaže naša sugovornica.
Dijete je zadovoljno, smještaj je dobar, uvjeti su onakvi kakvi su bili dogovoreni, a posao u predsezoni teče mirno jer djece u hotelu ima, ali još nema prevelike gužve.
Savjet roditeljima: prvo pitajte školu
Ako učenik želi raditi preko ljetnih praznika, roditelji ne bi trebali krenuti od pretpostavke koji im je servis najbliži, nego od škole koju dijete pohađa.
Prvi koraci su:
- pitati u školi kojem učeničkom servisu pripadate,
- pogledati stranicu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje OVDJE za područje RH, a OVDJE imate informacije za Grad Zagreb i pronaći servis kojemu pripadate
- provjeriti mrežnu stranicu tog servisa,
- ranije prikupiti i skenirati dokumente,
- ne čekati zadnji tjedan prije početka rada,
- ne dopustiti da dijete počne raditi prije izdavanja Ugovora,
- provjeriti poslodavca, smještaj i uvjete rada,
- pustiti dijete da samo komunicira s poslodavcem, uz roditeljsku podršku iz pozadine.
Jer prvi posao nije samo prilika za zaradu. To je i prilika da učenik nauči kako funkcionira rad, komunikacija, odgovornost, novac i povjerenje.
Minimalna satnica redovitih učenika u 2026. g. iznosi 6,56 EUR.
A kada učenik ostavi dobar dojam, kaže naša sugovornica, često se otvaraju i nova vrata.
„Poslodavci prepoznaju dobrog radnika. Ako ste odgovorni, pozitivni i korektni, vrlo je moguće da će vas sljedeće godine ponovno pozvati, možda na dulje razdoblje i uz bolje uvjete. Ali vrijedi i obrnuto. Poslodavci međusobno razgovaraju, preporučuju dobre radnike, ali prenose i negativna iskustva”, poručuje.
U NASTAVKU ČITAJTE: