Mladi filmaši okupirali Šibenik: 53 filma na velikom platnu Arsena
Piše: Antonija Martić, foto i video: Nika Martin, 4.10.2026.
Od 1. do 3. listopada Šibenik je bio mjesto susreta mladih filmaša i njihovih mentora iz cijele Hrvatske. Na 14. Smotri hrvatskog školskog filma u Kući umjetnosti Arsen prikazana su 53 filma – 35 osnovnoškolskih i 18 srednjoškolskih, kroz šest projekcija. Iza brojki ostale su priče o prvim filmskim pokušajima, prijateljstvima, predanim mentorima i učenicima koji više nisu samo gledatelji – nego stvaratelji filmova.
Kad je filmska grupa značila gledanje VHS-a
Na svečanom otvorenju sudionike je pozdravio Danijel Mileta, zamjenik gradonačelnika Šibenika, prisjetivši se vremena kada je i sam kao učenik želio postati filmski redatelj.
„Filmske pismenosti nije bilo u kurikulumu i danas mi je žao što u moje vrijeme toga nije bilo. U srednjoj školi imali smo filmsku grupu, ali ona je zapravo samo gledala filmove. Bili su to filmovi na starim VHS kasetama“, prisjetio se Mileta.
Filmovi su ga ipak toliko privukli da je njegova prva ozbiljnija dječačka želja bila upravo filmska režija.
„Za razliku od onoga – policajac, pilot, doktor ili vatrogasac – moja je želja bila da budem filmski redatelj. Vjerovali ili ne.“
Život ga je, kaže, odveo drugim putem, ali je mladim autorima poželio da upravo među njima budu oni koji će jednoga dana pridonijeti razvoju hrvatskog filma.
38 natjecanja i smotri za različite interese učenika
Ivana Ivančić Medved, viša savjetnica za natjecanje i smotre u Agenciji za odgoj i obrazovanje, istaknula je kako Smotra svake godine mijenja mjesto održavanja kako bi se film kao izvannastavna aktivnost približio učenicima i školama diljem Hrvatske.
„Agencija s 38 natjecanja i smotri na neki način uspijeva obuhvatiti različite afinitete i interese učenika diljem Lijepe Naše“, poručila je na otvorenju.
Više od četvrt stoljeća filma u školi domaćinu
Ovogodišnji domaćin i suorganizator bila je OŠ Jurja Šižgorića iz Šibenika, škola u kojoj filmsko stvaralaštvo ima dugu tradiciju.
„Naša se škola aktivno bavi filmom i medijskim sadržajima još od 1999. godine. Više od četvrt stoljeća naši učenici kroz izvannastavne aktivnosti i filmsku grupu uče gledati film, razumjeti njegov jezik, propitivati medijske sadržaje, ali prije svega – stvarati“, istaknula je ravnateljica škole Ivana Rupić.
Upravo je riječ stvarati obilježila cijelu Smotru.
Rupić je naglasila kako škole koje njeguju filmsko stvaralaštvo i medijsku pismenost kroz izvannastavne aktivnosti, radionice i projekte mladima pružaju prostor za kreativnost i kritičko promišljanje.
„Potiču ih da ne budu samo promatrači, već aktivni i odgovorni stvaratelji medijskih i filmskih sadržaja.“
Nakon tri dana projekcija, razgovora i druženja, zadovoljstvo nije skrivala.
„Organizacijski smo jako zadovoljni, a po osmijesima voditelja i učenika rekla bih da su zadovoljni i oni. Nisu imali mnogo vremena za upoznavanje Šibenika, ali zaista smo se lijepo družili.“
Posebno je zahvalila kolegama koji su pomagali u organizaciji, među njima profesorici hrvatskog jezika Sonji Smoje, kao i Tvrđavi kulture Šibenik koja je ustupila prostor Kuće umjetnosti Arsen.
53 filma na velikom platnu
Iza šest projekcija stajao je velik posao prosudbenog povjerenstva.
Hrvoje Selec, predsjednik Državnog povjerenstva, podsjetio je da je riječ o 14. izdanju Smotre, čiji je organizator Agencija za odgoj i obrazovanje.
„Prosudbeno povjerenstvo odabralo je 53 filma za službeno prikazivanje tijekom šest projekcija. Prikazano je 35 osnovnoškolskih i 18 srednjoškolskih filmova“, rekao je Selec.
Više od stotinu sudionika stiglo je u Šibenik, grad koji je, otkriva Selec, već nekoliko godina bio željena destinacija Smotre.
„Posljednjih nekoliko godina želja nam je bila doći upravo u Šibenik i konačno smo je ostvarili. Lijepo je i da smo u listopadu uhvatili još malo sunca prije povratka u školske klupe.“
Filmski montažer i član prosudbenog povjerenstva Slaven Zečević procjenjuje da je pregledavanje pristiglih radova i postupak odabira trajao oko mjesec dana.
No broj filmova samo je jedan dio priče. Zečević godinama prati školsko filmsko stvaralaštvo i kaže da se njegov razvoj itekako vidi.
„Stvari su se jako promijenile, i to ne samo u tehnološkom smislu. Čini mi se da su bavljenje medijima i programi medijske pismenosti, kroz rad mentora, njihovih grupa i same djece, doveli do toga da filmovi s godinama postaju sve bolji i bolji.“
Pritom upozorava da selekciju ne treba promatrati kao jednostavnu podjelu na dobre i loše filmove.
„I oni koji su prošli izbor i oni koji nisu imaju svoju vrijednost i pokazuju nečiji rad. Sve bi filmove zapravo trebalo prikazati, ali to je fizički nemoguće.“
Dugogodišnje iskustvo rada s mladim filmašima u Prosudbeno povjerenstvo donijela je i Jasminka Ljubić Bijelić, koja je Smotru doživjela i kao priliku za susret s kolegama koji u školama iz godine u godinu stvaraju filmove s djecom i mladima.
Nakon Smotre osvrnula se upravo na te susrete – razgovore s učiteljima i profesorima, razmjenu iskustava iz školske svakodnevice i anegdote iz učionica. Posebno je istaknula upornost i vještinu nastavnika koji, često daleko od očiju šire javnosti, s učenicima kontinuirano stvaraju filmove.
Film treba početi onime što te stvarno zanima
A što mladom autoru treba da bi napravio dobar film?
Filmski redatelj i član prosudbenog povjerenstva Neven Hitrec nema recept koji počinje kamerom ili montažom. Za njega sve počinje puno ranije – od teme.
„Mislim da je kod filma možda najvažnije baviti se nečim što vas osobno zanima.“
Na Smotri se, kaže, moglo vidjeti koliko su različite stvari koje zanimaju mlade – od problema maloga mjesta koje nema dvoranu za tjelesni odgoj do umjetne inteligencije i pitanja kakva nas budućnost čeka.
„Kada se pristupa nekoj ideji, scenariju ili temi, važno je da se vidi da to autora istinski zanima, a ne da mu je tema nametnuta od škole ili mentora. Taj svježi, osobni pristup prije ili kasnije osjeti se i u audiovizualnom djelu.“
Hitrec će Šibenik pamtiti i po nečemu što nema izravne veze s projekcijama.
„Volim povijest, a posebno sakralnu povijest, tako da je šetnja starim gradom Šibenikom za mene bila nevjerojatna avantura. Iza svakog kuta nešto je novo – neka uličica, trg, neko drvo. Noću sam, kada nije bilo nikoga, sam šetao gradom i zaista sam se osjećao kao da sam u nekom vremeplovu.“
Od sastavka na LiDraNu do filma „Kiki“
Da dobar film često počinje osobnom pričom, pokazuje i jedan od radova prikazanih u Šibeniku.
Profesorica hrvatskog jezika Melita Horvatek Forjan, dugogodišnja voditeljica Filmske družine ZAG pri OŠ Marije Jurić Zagorke u Zagrebu, na Smotru je stigla s filmom „Kiki“.
Njegov početak nije bio scenarij.
Učenica Iris najprije je napisala sastavak o svom bratu Kikiju, a njezin je rad stigao do državne smotre LiDraNo. Ideja o filmu rodila se nakon povratka iz Vinkovaca.
„Kada je mama s Kikijem došla po Iris, vidjela sam njegovo oduševljenje kada je ponovno susreo sestru. Tada sam Iris rekla: ‘Mi moramo snimiti film.’ Mama je pristala i tako je krenula priča o ‘Kikiju’.“
Horvatek Forjan školskim se filmom bavi već 25 godina. Kada smo je pitali što joj je u tome najteže, odgovorila je bez mnogo razmišljanja:
„Meni nije teško. Da mi je teško, ne bih se time bavila 25 godina.“
A ono najljepše nisu nagrade ni selekcije.
„Djeca se kroz film upoznaju na jedan drugačiji način, a i mi mentori njih upoznajemo drugačije. Provodimo zajedno slobodno vrijeme, rade nešto čemu se žele posvetiti i što vole. Meni je uvijek lijepo s tom djecom. Vole snimati filmove, vole se družiti s drugim filmašima.“
Film, naglašava, učenicima daje mnogo više od znanja o kameri, scenariju ili montaži.
„Kroz bavljenje filmom razvijaju se socijalne i komunikacijske vještine. Ako ste dobri na tim područjima, uspjet ćete i u mnogim drugim stvarima u životu.“
„Pomogla nam je da se zaljubimo u film“
Koliko mentor može biti važan, najbolje su nam pokazale same učenice.
Kate Turić, Lili Krstanović i Marta Visković iz OŠ o. Petra Perice u Makarskoj u Šibenik su stigle s filmom „Van okvira“. Njihova mentorica Marina Srhoj prati ih godinama.
„Naša nastavnica podržava nas još od petog razreda. I kada nam se nije dalo, gurala nas je naprijed. Pomogla nam je da se zaljubimo u film i mislim da je upravo to glavni razlog zašto smo sada ovdje.“
Smotra im nije novo iskustvo – nekima je ovo drugi, a nekima već treći dolazak.
Među vlastitim filmovima posebno pamte „Ha, ha, ha“ i „Van okvira“, a kada smo ih pitali koju bi poruku izdvojile, odgovor je stigao bez mnogo razmišljanja:
„Smijte se!“
Leona bi u Šibeniku ostala još koji dan
Među 18 srednjoškolskih ostvarenja odabranih za službeni program bila je i „Zadnja klupa“, igrani film učenika smjera medijski tehničar Srednje škole Duga Resa, nastao pod mentorstvom profesorice Nikoline Pavlačić.
Jedna od učenica koje stoje iza filma je Leona Bukovac, koja je dala početnu ideju za priču.
„Ja sam dala ideju za film, a onda smo ga zajedno s razredom montirali i tako smo zajednički složili cijelu priču“, ispričala nam je.
„Zadnja klupa“ govori o dvoje učenika iz razreda koji se zaljubljuju i počinju provoditi sve više vremena zajedno.
A na pitanje kako joj je bilo u Šibeniku, Leona nije trebala dugo razmišljati.
„Ovdje je odlično! Rado bih ostala još koji dan, ali danas već idem kući.“
Dok su učenici gledali filmove, učili su i njihovi mentori
Smotra nije bila namijenjena samo prikazivanju filmova. Dok su se na velikom platnu Kuće umjetnosti Arsen izmjenjivale učeničke priče, organiziran je i stručni program za njihove mentore.
Silvia Vladić Vrban predstavila je rad i ideju portala Praksa.info te pozvala nastavnike i mentore iz cijele Hrvatske na suradnju i zajedničko stvaranje sadržaja. Praksa.info predstavljen je kao prostor povezivanja škola, učenika i nastavnika te mjesto na kojem njihove priče, projekti, iskustva i uspjesi mogu izaći iz učionica i doći do šire javnosti.
Profesorica i filmska edukatorica Marina Zlatarić, autorica i suautorica stručnih izdanja, predstavila je svoj rad i metodičke priručnike usmjerene na razvoj filmske pismenosti i medijske kulture kod djece i mladih.
Vrti svoj film
O povezivanju filma, knjižnice i medijske pismenosti govorila je dr. sc. Anita Tufekčić, školska knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti iz OŠ „Antun i Stjepan Radić“ u Gunji. Predstavila je iskustva iz rada s učenicima i filmske sadržaje koje koristi u školskom okruženju, među kojima i portal „Vrti svoj film“.
„Empatija“ nas je odvela od Karlovca do Šibenika
U Šibenik nismo stigle samo s mikrofonom i kamerom.
Na veliko platno Kuće umjetnosti Arsen stigla je i naša „Empatija“, film nastao u okviru Volonterskog kluba „Ekipa sv. Ante“. Nakon Filmske revije mladeži u Karlovcu, bilo je to još jedno veliko filmsko okupljanje na koje je „Empatija“ odvela svoju mladu ekipu.
Za Niku Martin upravo su susreti s drugim mladim autorima i mogućnost da vidi kako oni pristupaju filmu među najvrjednijim iskustvima koja nosi iz Šibenika.
„Bilo je jako zanimljivo iskustvo – puno novih ljudi, različitih filmova i različitih načina rada. Upoznale smo stvarno predivne ljude, organizacija je bila odlična i nosim prekrasno iskustvo“, kaže Nika.
Među prikazanim radovima posebno ju je dirnuo upravo „Kiki“.
„Najviše me dirnula njihova povezanost i ljubav koju Kiki pokazuje prema svojoj sestri. Film pokazuje koliko smo zapravo svi slični i koliko je važno ne gledati nekoga kroz njegove različitosti. Mislim da bi se takvi filmovi trebali prikazivati i u školama.“
I Antonija Martić iz Šibenika odlazi s uspomenama koje nemaju mnogo veze s nagradama i plasmanima.
„Meni je bilo stvarno predivno i sve bih ponovno ponovila. Voljela bih samo da je trajalo malo duže. Ekipa je bila super, organizatori također, a sklopile smo i jedno novo prijateljstvo. Iz Šibenika stvarno nosimo svakakve lijepe uspomene.“
Upravo su nova poznanstva možda i najbolji odgovor na pitanje što mladima donosi sudjelovanje na filmskim smotrama. Film ih dovede do velikog platna, ali ono što ponesu kući često nastaje onda kada se svjetla projekcijske dvorane ponovno upale.
Prvi korak je važan, ali još je važnije ne odustati
A ako bi nakon tri šibenska dana trebalo izdvojiti samo jedan savjet mladima koji razmišljaju o svojem prvom filmu, možda ga je najbolje sažeo Neven Hitrec.
„Možda prvi korak nije toliko važan koliko je važan drugi – da se ne odustane.“
Jer prvi film ne mora biti savršen. Važno je napraviti i sljedeći.
„Kada čovjek vidi i osjeti da je u nečemu dobar, u to sve više ulaže. Raste mu samopouzdanje, ali se istodobno usavršava i njegovo umijeće. Prvi korak jest važan, ali jednako je važan kontinuitet.“
Od starih VHS kaseta do velikog platna u Arsenu mnogo se toga promijenilo. Ono najvažnije ipak je ostalo isto – film počinje pričom koju netko želi ispričati.
A sudeći prema mladim autorima i njihovim mentorima koje smo upoznale u Šibeniku, novih priča neće nedostajati, a njih ćemo 2027. imati priliku gledati u Kutini.
U NASTAVKU ČITAJTE: