Tekst i foto: Silvia Vladić Vrban, 13.10.2026.
Od slikarstva i grafike do skulptura i prostornih instalacija, izložba učitelja likovne kulture i profesora likovne umjetnosti u zagrebačkoj Dubravi otkriva stvaralački svijet ljudi koji svakodnevno poučavaju druge umjetnosti. Među sedamnaest izlagača posebno su zastupljeni sadašnji i bivši nastavnici Obrtničke i industrijske graditeljske škole Zagreb. Njihove priče otvaraju i pitanje koliko nastavnički poziv ostavlja prostora za vlastito umjetničko stvaralaštvo.
U ponedjeljak, 12. listopada, u Galeriji Kontrast Centra kulture Dubrava otvorena je Izložba učitelja likovne kulture i profesora likovne umjetnosti, koja je okupila sedamnaest autora različitih umjetničkih senzibiliteta, generacija i stvaralačkih pristupa. Izloženo je 36 radova, od slika, grafika i kolaža do reljefa, skulptura i kombiniranih tehnika, a posjetitelji ih mogu razgledati do 28. listopada 2026. godine.
Iza svakog izloženog djela stoji umjetnik, ali i osoba koja je velik dio svojega profesionalnog života posvetila prenošenju znanja učenicima. Upravo je ta povezanost pedagoškog i umjetničkog rada bila jedna od glavnih tema razgovora koje smo vodili na otvorenju.
Pokazalo se da nastavnici imaju mnogo toga zajedničkog, ali i različita iskustva. Dok jedni priznaju da im školske obveze oduzimaju energiju potrebnu za stvaranje, drugi smatraju da ih upravo umjetnički rad čini boljim i zadovoljnijim nastavnicima.
Marc Antonio Cinotti: I nastavnici su pravi kreativci
Jedan od inicijatora izložbe, profesor likovne kulture i umjetnik Marc Antonio Cinotti, zadovoljan je odazivom kolega i raznolikošću predstavljenih radova. Ideja je, kaže, realizirana uz podršku Svebora Vidmara iz Galerije Kontrast i kolega koji su rado prihvatili poziv na sudjelovanje.
„Profesori su se ove godine potrudili, i profesori srednjih škola i učitelji osnovnih škola. Malo smo pokazali da smo i mi pravi kreativci, a ne samo naši učenici”, rekao nam je Cinotti.
Posebno naglašava važnost ovakvih susreta za nastavnike, ali i njihove učenike.
„Stvara se motivacija i poticaj. Pokazujemo da smo stručnjaci u svom području i da možemo prenijeti svoje znanje i mogućnosti koje imamo u stvaralaštvu.”
Na izložbi se predstavlja radovima Ptica u društvu i Mjehurići, nastalima 2026. godine u kombiniranoj tehnici na platnu.
Govoreći o svojem stvaralačkom pristupu, objašnjava da ga privlači povezivanje različitih fragmenata u novu cjelinu.
„Krenuo sam od različitih, naizgled nepovezanih stvari i pokušao ih spojiti u jednu zanimljivu novu priču.”
Kolaž je, dodaje, zanimljiv i učenicima upravo zato što rezultat nije uvijek moguće unaprijed predvidjeti.
„Djeca vole kolaže jer nikad ne znaš što ćeš dobiti. Kreneš od jednog, a dobiješ nešto sasvim deseto.”
Sedamnaest autora, različiti umjetnički svjetovi
Na otvorenju je govorio i Svebor Vidmar, urednik kataloga i autor likovnog postava izložbe. Predstavljena je raznolikost likovnih pristupa, od urbanih i arhitektonskih motiva do apstrakcije, sakralne tematike, osobnih sjećanja i istraživanja materijala.
U predgovoru kataloga Marc Antonio Cinotti ističe da nastavnici likovne kulture nisu samo edukatori i pedagozi nego i stvaratelji koji povezuju dva svijeta – pedagoški i umjetnički.
Upravo ta dvojnost čini izložbu posebnom. U istom prostoru susreću se radovi umjetnika koji svakodnevno stoje pred učenicima, ali i onih koji su nastavnički posao zamijenili intenzivnijim umjetničkim stvaranjem.
Sanja Fabijančić: Umjetnost je moj život, ali je uglavnom držim za sebe
Sanja Fabijančić, učiteljica likovne kulture u Osnovnoj školi Zapruđe, na izložbi je predstavlja dva rada iz 2026. godine, izrađena olovkama i markerima.
Trenutačno je, kaže, zaokupljena istraživanjem linije.
„Sve počinje od točke, a onda kreće u liniju, različitim smjerovima, bojama i teksturama.”
U svojem radu voli eksperimentirati, kombinirati tehnike i istraživati nove mogućnosti. Osim slikarstvom, bavi se izradom nakita, a završila je i glazbenu školu.
Posebno je zanimljivo što svojim slikama uglavnom ne daje naslove.
„Ne volim ljudima objašnjavati što sam osjećala i zašto sam stavila određenu kombinaciju boja. Želim da svatko doživi svoju impresiju, kako mu nalažu tijelo, glava i duša.”
Iako se umjetnošću bavi cijeli život, priznaje da svoje radove ne pokazuje često.
„Umjetnost je moj život, ali više je držim za sebe.”
Na sudjelovanje u ovoj izložbi nagovorio ju je Marc Antonio Cinotti. Prisjetila se i ranijih zajedničkih izložbi učitelja likovne kulture, među kojima je bila ona održana 2018. godine u Hrvatskom školskom muzeju.
Sanja jednako predano pristupa i nastavi. Kaže da tijekom dugogodišnjega nastavničkog rada nikada nije ponavljala iste likovne motive s novim generacijama učenika.
„Uvijek svake godine osmišljavam nove motive i nastavne teme.”
Premda primjećuje da su učenici danas snažno zaokupljeni mobilnim telefonima, smatra da ih se zahtjevnim i zanimljivim zadatcima može potaknuti na ozbiljan stvaralački rad.
Sanja Kasanić: Umjetnica čije karikature kolege s nestrpljenjem očekuju
Među izlagačima je i Sanja Kasanić, nastavnica Obrtničke i industrijske graditeljske škole Zagreb, koju njezini kolege poznaju kao iznimnu, ali samozatajnu umjetnicu.
Svoje radove rijetko ističe, no kada ih pokaže, kolege ostaju zadivljeni preciznošću, bogatstvom detalja i njezinim umjetničkim umijećem.
U školi je posebno poznata po karikaturama koje izrađuje prigodom odlaska kolega u mirovinu. Ono što je započelo kao osobna gesta pažnje s vremenom je postalo lijepa školska tradicija.
Svaki novi odlazak u mirovinu donosi i iščekivanje Sanjina novog rada, a njezine su karikature postale dragocjene uspomene kojima se kolege iskreno vesele.
Na izložbi predstavlja dva rada iz 2026. godine, jedan izveden akrilom na platnu, a drugi akrilom na drvenoj ploči.
Jedan je inspiriran Zagrebom, a drugi morem.
„Ja sam Dalmatinka i Zagrepčanka. Moj tata je Purger, a mama Dalmatinka. Mora biti prisutno i jedno i drugo”, objašnjava umjetnica.
Govoreći o nastavničkom pozivu, priznaje da škola umjetnicima često oduzima mnogo energije.
„Školstvo uzima puno energije. Treba imati dobru energiju da bi čovjek bio umjetnik.”
Smatra da bi umjetnički predmeti trebali imati znatno važnije mjesto u obrazovanju. Posebno je zabrinjava smanjivanje prostora za likovnu kulturu i nedovoljno vrednovanje umjetničkog obrazovanja.
Iako sama stvara radove koji oduševljavaju kolege, Sanja rado ističe i umjetničku kvalitetu drugih izlagača. Na ovoj ju je izložbi osobito impresionirao Tomislav Tomić.
Ivan Kopp: Ako nisam sretan dok stvaram, ne mogu biti sretan ni u školi
Drukčiji pogled na odnos nastavničkog i umjetničkog rada donosi Ivan Kopp, učitelj likovne kulture u Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića u Zagrebu.
Za njega umjetničko stvaralaštvo nije nešto što se događa tek nakon završetka školskih obveza, nego važan dio osobnog i profesionalnog identiteta.
„Ako ja nisam sretan, ako ne radim ono što volim, onda ne mogu ni u školi biti sretan.”
Smatra da nastavnik koji se i sam aktivno bavi umjetnošću lakše prenosi stvaralački entuzijazam na učenike.
„Ako radim ono što volim, onda sam u školi puno veseliji i mogu to puno bolje prenijeti na učenike.”
Na izložbi predstavlja dvije slike u tehnici akrila na platnu, Pogled i Poljubac. Obje su povezane s temom ljubavi, partnerstva i odnosa između muškarca i žene.
Ljubav pokušava izraziti bojama i likovnim odnosima, a iza sebe ima brojne skupne i samostalne izložbe.
Kada govori o današnjim učenicima, ne dovodi u pitanje njihove sposobnosti, nego njihovo samopouzdanje.
„Previše se boje krenuti u neke nove stvari i dosta brzo odustanu, a nisu ni svjesni koliko zapravo mogu i koliko su sposobni.”
Andrea Barac: Može li se jazz čuti na slikarskom platnu?
Među izlagačima je i Andrea Barac, bivša nastavnica Obrtničke i industrijske graditeljske škole Zagreb, koja se danas intenzivnije bavi slikanjem.
Na izložbi predstavlja dva rada iz ciklusa Sve za Jazz, koji obuhvaća devet slika saksofonista.
„Sve su to zapravo varijacije na istu temu, kao što je i jazz”, objašnjava Andrea.
Inspiriraju je pokret i dinamika. Nekada je češće slikala ples, a danas istražuje kako glazbu prenijeti na platno.
Na naše pitanje može li se ton uhvatiti na slici, odgovara:
„Vjerujem da može. Barem pokušavam.”
Andrea također smatra da rad u školi umjetnicima može oduzimati mnogo energije, osobito onima koji su izrazito osjetljivi na svijet oko sebe.
Dosad je uglavnom sudjelovala na skupnim izložbama, a samostalnu još nije imala. Sada, kada više ne radi u školi, više vremena posvećuje vlastitom stvaralaštvu.
Anastazija Peraić Raguž: Darivanje nije samo ono materijalno
Dvije slike Anastazije Peraić Raguž donose sasvim drukčiju priču, povezanu s darivanjem, djetinjstvom i osobnim uspomenama.
Prva, Darivanje, nastala 2025. godine, izvedena je akrilom na platnu. Ljubičasti tonovi i trake koje izlaze iz okvira slike simboliziraju čovjekovu nutrinu i sve ono što može podijeliti s drugima.
„Moramo izaći iz nekih okvira da bismo nešto nekome dali”, objašnjava umjetnica.
Pritom ne misli samo na materijalne darove.
„To je darivanje talenata, darivanje vremena, našeg života.”
Druga slika, Sjećanje na djetinjstvo, nastala 2026. godine, vraća je u Omiš, grad u kojem je provela djetinjstvo.
Na slici se pojavljuju simboli dječjih igara – kantica, lopta, suncobran – ali i omiške planine, crkva sv. Mihovila te glazbene note, kao podsjetnik na bogatu glazbenu tradiciju grada.
Sve je obojeno vedrim, ružičastim i žutim tonovima.
„Kad se sjetim svog djetinjstva, pamtim samo sretne dane, kao što je pjevala Gabi Novak.”
Za Anastaziju umjetnost nije samo zanimanje ili hobi, nego potreba.
„Kao što su nam potrebni jelo i piće, tako je umjetniku potrebno stvaranje.”
Nina Bajrić Blažeković: Od sakralnih motiva do samostalnih izložbi
Među nastavnicima Obrtničke i industrijske graditeljske škole Zagreb koji su predstavili svoje umjetničko stvaralaštvo je i Nina Bajrić Blažeković, profesorica likovne kulture, nastavnica stručnih predmeta i savjetnica.
Na izložbi sudjeluje s dvije slike u tehnici ulja na platnu, Posljednja večera (2024.) i Isus i Marija Magdalena (2025.), obje dimenzija 120 × 100 centimetara.
Njezini radovi donose sakralnu tematiku, čime dodatno obogaćuju raznolikost umjetničkih pristupa zastupljenih u Galeriji Kontrast.
Nina je već poznata čitateljima portala Praksa.info, na kojem smo ranije pisali o njezinim radovima i izložbama.
Domagoj Biškup: Diplomski radovi ponovno pred publikom
Svoje mjesto među sedamnaest izlagača pronašao je i Domagoj Biškup, nastavnik Obrtničke i industrijske graditeljske škole Zagreb, koji se predstavlja radovima nastalima tijekom diplomskog studija.
Riječ je o trima grafikama iz 2020. godine: Silosi, Stajalište i Tvornica, izvedenima tehnikama akvatinte i suhe igle, dimenzija 50 × 50 centimetara.
Industrijski i urbani motivi njegovih radova posebno su zanimljivi u kontekstu škole koja obrazuje buduće obrtnike i stručnjake različitih graditeljskih zanimanja. Arhitektura, industrijski objekti i prostori svakodnevice u Biškupovim grafikama postaju umjetnički motivi.
Predstavljanjem diplomskih radova na ovoj izložbi Biškup ponovno otvara prostor djelima koja su nastala tijekom njegova umjetničkog obrazovanja, sada pred širom publikom i u društvu kolega nastavnika i umjetnika.
Ana Belošević Veličan: Jedan umjetnik, jedan dan i sva pozornost posvećena jednom djelu
Među izlagačima je i akademska kiparica Ana Belošević Veličan, koja se u Galeriji Kontrast predstavlja dvama manjim radovima u kombiniranoj tehnici, Sweet Campanulla (2025.) i Delicious Anthurium (2023.), dimenzija 30 × 30 × 10 centimetara.
Iako su njezini zagrebački radovi manjih dimenzija, Ana je poznata i po skulpturama velikih formata. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, izlaže od 2004. godine, a iza sebe ima više od deset samostalnih izložbi i brojna sudjelovanja na skupnim izložbama.
Razgovor na zagrebačkom otvorenju iskoristili smo i kako bismo doznali nešto više o njezinu nedavnom predstavljanju u Beogradu.
Samo tri dana prije otvorenja u Dubravi, 9. listopada, u beogradskoj Galeriji FSU predstavila je rad Hortus Deliciarum, skulpturu od pocinčane žičane mreže, dugu približno dva metra i široku šezdesetak centimetara.
Posebno nam je zanimljiv bio njezin opis projekta Samo jedan rad, koji umjetnicima pruža drukčiju mogućnost predstavljanja publici.
Umjesto mnoštva radova – sva pozornost jednom umjetniku
Ana nam je objasnila kako se projekt temelji na jednostavnoj, ali zanimljivoj ideji: jedan dan, jedan umjetnik i jedno umjetničko djelo.
Svakoga dana publici se predstavlja samo jedan autor, a njegov rad dobiva punu pozornost posjetitelja. Umjesto da pogled prelazi s jednog izloška na drugi, promatrač ima priliku zastati, proučiti detalje, materijal i strukturu te se posvetiti umjetničkoj poruci.
Ana smatra da je takav koncept odlična prilika za umjetnike jer im omogućuje da njihovo djelo barem na jedan dan bude u središtu pozornosti.
Na završnoj izložbi potom se okupljaju radovi svih umjetnika koji su sudjelovali u projektu.
Njezin Hortus Deliciarum istražuje odnos prirode i umjetno oblikovanih struktura. Pocinčana žičana mreža, inače industrijski materijal, ručnim oblikovanjem postaje prozračna, organska forma. Svjetlost prolazi kroz njezinu strukturu, a sjene koje nastaju dodatno proširuju doživljaj skulpture.
Upravo takvi radovi pokazuju koliko se različitih umjetničkih mogućnosti može otvoriti istraživanjem materijala, prostora i forme.
Umjetnost ne završava izlaskom iz učionice
Izložba u Galeriji Kontrast otvorila je mnogo više tema od samoga predstavljanja likovnih radova.
U razgovorima s umjetnicima često se ponavljalo pitanje koliko nastavnici, nakon priprema, nastave, administracije i svakodnevnog rada s učenicima, imaju vremena i energije za vlastito stvaralaštvo.
Neki priznaju da im je teško pronaći ravnotežu između dvaju poziva. Drugi upravo u umjetničkom radu pronalaze energiju koju zatim prenose u učionicu.
No svi se slažu u jednom – stvaralaštvo je važan dio njihova identiteta.
Možda je upravo zato ova izložba posebno vrijedna. Posjetiteljima otkriva umjetnike koji često ostaju skriveni iza nastavničkog poziva, a učenicima pokazuje da kreativnost, znatiželja i potreba za istraživanjem ne završavaju školovanjem.
Jer nastavnici koji svakodnevno potiču druge na stvaralaštvo imaju i vlastite umjetničke priče koje zaslužuju biti viđene. Ovoga su ih puta kroz 36 izloženih radova ispričali Nataša Babić Bogdanić, Nina Bajrić Blažeković, Andrea Barac, Ana Belošević Veličan, Domagoj Biškup, Jelena Bogdanić, Marc Antonio Cinotti, Ivana Devernay Cimić, Sanja Fabijančić, Roland Gambiroža, Dominique Jurić, Sanja Kasanić, Ivan Kopp, Anastazija Peraić Raguž, Petra Ružić, Tomislav Tomić i Alan Vlahov.
Njihove umjetničke priče posjetitelji mogu upoznati do 28. listopada 2026. godine, do kada je izložba učitelja likovne kulture i profesora likovne umjetnosti otvorena u Galeriji Kontrast Centra kulture Dubrava, na adresi Dubrava 51 a u Zagrebu.
U NASTAVKU ČITAJTE: