Učenici I. tehničke škole Tesla izveli predstavu “Mastodont” u čast 90. obljetnice rođenja hrvatskog komediografa Ive Brešana
Piše: Silvia Vladić Vrban, 27.5.2026.
Na današnji dan prije 90 godina, 27. svibnja 1936. godine u Vodicama, rođen je Ivo Brešan – dramski pisac, pripovjedač, esejist i scenarist čija djela ni danas ne gube na aktualnosti. Upravo su to pokazali i učenici I. tehničke škole Tesla Zagreb, koji su na županijskoj smotri LiDraNo izveli njegovu komediju “Mastodont”, potvrdivši da Brešanov humor, kritika društva i apsurdi birokracije i dalje vrlo dobro komuniciraju s mladima.
Na županijskoj smotri Grada Zagreba LiDraNo ove su godine prevladavali suvremeni tekstovi i autorski scenski izrazi, no učenici I. tehničke škole Tesla Zagreb odlučili su posegnuti za klasikom hrvatske komediografije. Izvedbom predstave “Mastodont”, prema tekstu Ive Brešana, pokazali su koliko Brešanov humor i društvena kritika i danas mogu biti bliski mladima.
O radu na predstavi, izboru teksta i procesu pripreme razgovarali smo s njihovom mentoricom, profesoricom hrvatskoga jezika dr. sc. Draganom Vučić Đekić. U razgovoru nam je približila kako je nastajao “Mastodont” te koliko ovakav oblik rada znači učenicima.
Brešan ne gubi na aktualnosti
Kako ističe mentorica predstave, profesorica hrvatskoga jezika dr. sc. Dragana Vučić Đekić, učenici su Brešanov tekst vrlo brzo prihvatili upravo zato što su u njemu prepoznali teme koje su aktualne i danas.
Učenicima je bilo zanimljivo koliko je Brešan i danas suvremen. Iako je tekst nastao prije mnogo godina, oni su odmah prepoznali apsurd birokracije, nerazumijevanje znanosti i odnos prema obrazovanim ljudima.
Humor često dolazi upravo iz prepoznavanja, mladi prepoznaju nepravdu i reagiraju na nju, vide da je Brešanov tekst aktualan, znaju da i u našem društvu na vodeće funkcije i položaje dolaze ljudi koji nemaju dovoljno znanja i stručnosti, koji ignoriraju stručno mišljenje što može biti vrlo štetno i opasno”, ističe profesorica.
Budući da načelnik smatra kako su „Fosili” glazbena grupa, a ne ostaci izumrlih životinja, pomoćnik u jednom trenutku zapjeva hit „Plava košulja”, što nije dio izvornog Brešanova teksta, nego dodatak učenika i mentorice kojim je pojačan humoristični efekt predstave.
“Mislim da su upravo kroz taj proces osjetili koliko kazalište može biti zabavno, ali i koliko kroz glumu mogu razvijati sigurnost u nastupu, komunikaciju i zajedništvo”, istaknula je Vučić Đekić.
Mladi glumci oduševili žiri i publiku
„Učenik 4. razreda Tomo Briješki vrlo je uvjerljivo utjelovio lik pročelnika Mate Rogulje. Izvrsno je artikulirao dalmatinsku ikavicu učinivši lik autentičnim. Mimika i autoritativni, energični pokreti uspješno su dočarali paranoičnost, sumnjičavost i sirovost lokalnoga moćnika. Promjenama tona glasa, improvizacijom i sigurnim nastupom prikazao je grubost i neukost lika zasluživši sve pohvale lidranovskoga žirija.
Ivan Grdić, koji je glumio znanstvenika, vrlo je uspješno dočarao zbunjenost i strah čovjeka koji se našao među primitivnim i paranoičnim ljudima. Nesigurnim pokretima, opreznim pogledima i izbezuljenim izrazima lica dočarao je njegovu nelagodu, strah, nemoć i izgubljenost u surovoj sredini.
Ema Husić vrlo je spretno utjelovila profesoricu Ivanu Lučić. Iako je u Brešanovoj komediji izvorno riječ o muškom liku profesora Ivana Lučića, pretvorba u ženski lik djelovala je itekako prirodno i uvjerljivo. Svojim stavom i igrom riječima unijela je dozu ironije i nevjerice, čime je dodatno naglasila apsurdnost situacije.
Karlo Magdić je razigrano, spontano i uvjerljivo prikazao preplašenog pomoćnika Juru Malenicu koji bespogovorno izvršava sve naredbe nadređenoga. Zamuckivanjem, nesigurnim govorom i naglašenim reakcijama na načelnikove izljeve ljutnje dočarao je svoj strah i podređenost.
Komičnom dojmu posebno je doprinijela i njegova fizička gluma – pogrbljeno držanje, ubrzani pokreti i nesigurne geste dodatno su naglasili njegovu nesigurnost i želju da ugodi nadređenomu, iako se sva krivnja zapravo prebacuje na njega, kao što to često u životu biva kada krupne ribe „pojedu” manje.
Dalmatinska ikavica bila je izazov za zagrebačke učenike. Tomo Briješki, koji svira gitaru i pohađa srednju glazbenu školu te ima izražen talent za oponašanje i scenski izraz, posebno se istaknuo u izgovoru dalmatinske ikavice čime je doprinio govornoj karakterizaciji likova izuzetno važnoj za komičnost Brešanovih djela”, tako svoje učenike i mlade glumce opisuje profesorica Vučić Đekić.
Predstava koja je gotovo bila otkazana
Posebno emotivan dio procesa dogodio se svega nekoliko dana prije nastupa na LiDraNu. U jeku sezone gripe, viroza i prehlada razbolio se jedan od glavnih glumaca pa je cijela predstava gotovo bila otkazana.
„Skoro smo odustali, ali je kolegica profesorica Helena Alebić odlučno rekla da nema odustajanja i gotovo u zadnji čas uskočio je učenik iz njezina razreda Karlo Magdić koji se izvrsno snašao na pozornici”, prisjetila se profesorica Vučić Đekić.
Važnu ulogu u pripremi predstave imao je i školski knjižničar Tomislav Debelić koji je pomagao kao tehnička podrška te doprinosio sugestijama i kreativnim idejama tijekom rada na predstavi, a cijelom procesu nas je podržavao i ravnatelj škole dr. sc. Vladimir Krstić”, naglašava naša sugovornica.
Humor kao alat u nastavi i životu
Profesorica Vučić Đekić doktorirala je stand-up i teoriju humora, a upravo joj humor često pomaže u radu s učenicima.
„Učenike je lakše zainteresirati za nastavu književnosti, veći je izazov učiniti zanimljivom nastavu jezika, primjerice gramatike jer se učenici često pitaju ‘što će to njima u životu’. I ova predstava je primjer kako se prostorna raslojenost leksika, odnosno osobitost dijalekata može učiti na zanimljiv način na primjerima komedija.
Humor je važan dio i njezina književnog rada. Dr. sc. Dragana Vučić Đekić autorica je humorističnih priča i jedinstvenih dječjih slikovnica o empatiji prema životinjama i veganstvu, prevedenih na engleski, francuski, njemački, španjolski, talijanski i druge jezike.
„Ljudi uglavnom lakše prihvate neku ideju, činjenicu ili kritiku kada je upakirana u humor jer humor ne djeluje samo na razum, već i na emocije i način na koji doživljavamo svijet.”
Dr. sc. Dragana Vučić Đekić bavi se književnim i znanstvenim radom te je doktorirala iz područja izvedbenih umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Autorica je knjige „Komedija sa stavom”, piše humoreske i dječje knjige koje su prevedene na više jezika. Nedavno je objavljeno drugo izdanje njezine knjige „Stihopriče” u nakladi Alfa te knjiga za djecu „La Tortue Avocate de Animaux” u izdanju Evalou Editions.
Osim književnog i znanstvenog rada, profesorica se godinama bavila televizijskim novinarstvom i vodila dramske radionice za djecu i mlade, pa rad na predstavi sa srednjoškolcima vidi kao prirodan nastavak svog dugogodišnjeg rada.
Kazalište kao prostor zajedništva i samopouzdanja
Na pitanje mogu li kazalište i scenski rad vratiti učenike tekstu i književnosti u vremenu kada se često govori da mladi manje čitaju i teško zadržavaju koncentraciju, profesorica odgovara kako je upravo Brešan uspio motivirati učenike ove škole.
„Ivo Brešan je zapravo taj koji je uspio motivirati učenike na sudjelovanje u predstavi, njegov duhovit i inteligentan tekst odmah je osvojio učenike. Važan je izbor književnih tekstova s kojima se učenici susreću, s nekim djelima se jednostavno teško mogu povezati što također utječe na čitateljsku motivaciju.”
Nakon rada na predstavi učenici nisu stekli samo glumačko iskustvo.
„Zasigurno će im ova predstava ostati kao jedna od najljepših srednjoškolskih uspomena, to je bio proces u kojem su učili kreativno surađivati, slušati jedni druge i dodatno razviti samopouzdanje.”
Profesorica ističe kako su učenici vrlo znatiželjni kada otkriju i druge dijelove njezina rada.
„Znatiželjni su, kada saznaju da priče govore o pravima životinja, postavljaju zanimljiva pitanja, iznenade se kada saznaju da su neki poznati znanstvenici i umjetnici bili vegani ili vegetarijanci, to ih potakne na istraživanje i razmišljanje izvan kalupa.”
Na kraju razgovora profesorica Vučić Đekić zahvalila je svim kolegama na pomoći, podršci i zajedništvu tijekom pripreme predstave.
„Cijeli proces nastanka predstave bio je vrlo opušten, zabavan i dinamičan, puno smijeha i spontanosti, jedino je izazovno bilo okupiti redovito učenike iz različitih razreda i smjena na istoj probi. Mogla bi se napraviti predstava o tome kako smo unatoč svim preprekama uspjeli napraviti predstavu.
Na 90. obljetnicu rođenja Ive Brešana, ova predstava pokazala je da klasici hrvatske književnosti i dalje mogu snažno doprijeti do mladih kada im se približe kroz humor, zajedništvo i stvaralaštvo.
Zahvaljujući snimci koju su realizirali članovi Media talenta, predstava „Mastodont” ostat će dostupna i drugim učenicima te možda potaknuti nove generacije na uključivanje u dramske aktivnosti i otkrivanje Brešanovih djela koja ni danas ne gube svoju aktualnost.
U NASTAVKU ČITAJTE: