Karlo Vrančić: Nema prečaca do uspjeha
Uredili: Praksa.info, Izvori: Fena, Danas.hr, 3.5.2026.
Put od školskih klupa u Šibeniku do predavaonica Harvard University i MIT na prvi pogled zvuči kao priča rezervirana za rijetke. No priča Karlo Vrančić ruši upravo taj mit – i nudi drukčiji pogled na uspjeh, bez iluzija o “prečacima”.
S košarkaškog parketa do najprestižnijih svjetskih sveučilišta, Vrančićev put mogao bi se lako uklopiti u motivacijski narativ o “genijalcu”. No on sam takve interpretacije odbacuje.
– Jasno mi je da se moj put može gledati kao neka holivudska priča, ali u stvarnosti je to niz malih, svakodnevnih odluka koje su se u tom trenutku činile ispravnima – rekao je u razgovoru za Fenu.
Uspjeh počinje puno prije fakulteta
Iako danas studira na elitnim institucijama i sudjeluje u globalnim projektima, Vrančić naglašava da temelj uspjeha ne leži isključivo u znanju, nego u navikama i karakteru koji se razvijaju mnogo ranije.
Empatija, radne navike, konzistentnost i socijalne vještine – to su, kako ističe, kompetencije koje se ne uče preko noći, nego kroz život, sport i svakodnevne situacije.
Posebno upozorava na razliku u akademskoj kulturi:
– Nije stvar u tome da su studenti na Harvardu talentiraniji. Razlika je u tome što su ohrabreni raditi, isticati se i razvijati izvrsnost bez straha od osude – kaže Vrančić.
Upravo taj mentalitet vidi kao jednu od najvećih prepreka u našem okruženju, gdje se uspjeh često doživljava s rezervom.
Teorija i praksa – bez jednog nema drugog
Govoreći o razvoju u tehnologiji, Vrančić ističe kako se uspjeh ne može graditi isključivo na improvizaciji.
– Danas, kada umjetna inteligencija obavlja mehanički dio posla, od inženjera se traži upravo širina i teorijska dubina koju smo se naučili podcjenjivati. Ako ne želite biti zamjenjivi AI-jem, temeljno razumijevanje postaje vaš najveći adut – ističe.
Dodaje kako se teorija i praksa ne isključuju, nego međusobno nadopunjuju – i to sve više kako problemi postaju složeniji.
Za jednostavne zadatke teorija možda nije presudna, ali za ozbiljne projekte bez čvrstog temelja nema dugoročnog napretka.
Prilike se ne nude, nego stvaraju
Vrančić je ove godine sudjelovao na IT danu MoStart konferencija, gdje je istaknuo kako vrijednost ovakvih događaja nije u tome da mladima “serviraju” prilike, nego da stvaraju okruženje u kojem ih oni sami mogu prepoznati.
– Čovjek je prosjek ljudi kojima je okružen, a ovdje je, barem na nekoliko dana, to okruženje drugačije. To sjeme često puno vrijedi, iako plodove ne vidite odmah – poručuje.
Mladima savjetuje da ne traže instant odgovore.
Pronalaženje vlastitog smjera, kaže, nije jednokratna odluka, nego proces koji traje godinama – i sasvim je u redu u ranim fazama ne znati točno gdje idete.
Što sport nauči – vrijedi cijeli život
Kao bivši košarkaš, Vrančić posebno ističe koliko je sport utjecao na njegov profesionalni razvoj.
– Sport te nauči živjeti u situacijama bez nagrade. Trudiš se, radiš, a rezultat nije uvijek tu. Ipak, moraš nastaviti – objašnjava.
Naglašava kako su upravo te vještine – snalažljivost, čitanje situacije, rad u timu – kasnije postale ključne u znanosti i poduzetništvu.
Primjere vidi i u vrhunskim sportašima poput Luke Dončića i Nikole Jokića, čija se “košarkaška inteligencija” često ističe kao presudna prednost.
Bez prečaca – ali s jasnim putem
Biografija Karla Vrančića impresivna je i bez dodatnog uljepšavanja: bivši student FER, dobitnik triju Rektorovih nagrada u jednoj godini, pobjednik globalnih hackathona i autor nagrađivanog AI projekta VideoForge.
– Moj savjet nije “nađi svoj smjer”, nego “budi ozbiljan i predan u onome što trenutno radiš”. Smjer će doći – poručuje.
Prije godinu dana Karla smo mogli vidjeti i u prilogu RTL-a OVDJE, a donosimo i link na YouTube kanal Promocija znanosti:
U NASTAVKU ČITAJTE:
