Jedno zanimanje za cijeli život? Mario Vučić: To vrijeme je prošlost
Piše: Silvia Vladić Vrban, foto: Praksa.info, 11.9.2026.
Povodom jubilarnog 20. Tjedna cjeloživotnog učenja razgovarali smo s dr. sc. Marijem Vučićem, voditeljem kampanje i pomoćnikom ravnatelja Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. U dvadeset godina udio odraslih koji sudjeluju u cjeloživotnom učenju značajno je porastao, no Hrvatska još uvijek zaostaje za europskim prosjekom. Istodobno, tržište rada mijenja se toliko brzo da jedna kvalifikacija stečena u mladosti više nije dovoljna za cijeli radni vijek.
Jedna škola i jedno zanimanje do mirovine? To vrijeme je prošlo
Od 28. rujna do 4. listopada 2026. diljem Hrvatske održava se jubilarni, 20. Tjedan cjeloživotnog učenja. Prije dvadeset godina prvi Tjedan cjeloživotnog učenja održan je u samo tri hrvatska grada – Kninu, Vukovaru i Gospiću. Danas se u sklopu kampanje diljem Hrvatske organizira više od 800 događanja godišnje.
Promijenio se i odnos građana prema učenju nakon završetka formalnog obrazovanja. Kada je kampanja započela, sudjelovanje odraslih u cjeloživotnom učenju bilo je oko 1,6 posto, dok se danas kreće između šest i sedam posto.
Ipak, europski prosjek je viši, a novi izazovi već su pred nama. Umjetna inteligencija, automatizacija, digitalizacija i promjene na tržištu rada od zaposlenih traže stalno usvajanje novih znanja i vještina.
O tome tko se najteže vraća učenju, kako pronaći mogućnosti za besplatno obrazovanje, jesu li prošla vremena kada smo s jednom kvalifikacijom mogli raditi do mirovine te zašto za novo znanje nikada nije kasno razgovarali smo s dr. sc. Marijem Vučićem.
Cjeloživotno učenje sve više postaje stil života
Ove godine obilježavamo jubilarni, 20. Tjedan cjeloživotnog učenja. Što se u Hrvatskoj tijekom tih dvadeset godina promijenilo u odnosu prema cjeloživotnom učenju?
Možemo reći da je možda najvažnija promjena to što pojam i koncepcija cjeloživotnog učenja više nisu nepoznati široj javnosti. Štoviše, cjeloživotno učenje danas je stil života koji sve više građana Republike Hrvatske živi kroz svoj svakodnevni rad, bilo da se učenje događa na radnom mjestu ili u okruženju u kojem obavljaju svoje svakodnevne aktivnosti izvan posla.
Ako govorimo statistički, kada smo krenuli, govorilo se o 1,6 posto sudjelovanja odraslih u cjeloživotnom učenju. Danas se Hrvatska kreće između šest i sedam posto.
Izazov je kako u budućnosti oblikovati komunikaciju prema građanima kako bismo dosegli europski prosjek, koji je između 11 i 12 posto.
Najvažnija promjena jest upravo to da je cjeloživotno učenje danas za mnoge građane postalo stil života i način na koji rješavaju svakodnevne probleme, ali i poboljšavaju svoje vještine kako bi bili uspješniji na poslu, fleksibilniji ako žele promijeniti radno mjesto te sigurniji na postojećem radnom mjestu.
Od tri grada do više od 800 događanja diljem Hrvatske
Tjedan cjeloživotnog učenja građanima nudi brojne besplatne aktivnosti diljem Hrvatske. Što biste posebno izdvojili iz ovogodišnjeg programa i kako građani mogu pronaći događanja u svojoj sredini?
Ovo je svečarska godina Tjedna cjeloživotnog učenja – obilježavamo 20 godina njegova razvoja. Sjećamo se vremena kada je prvi Tjedan cjeloživotnog učenja održan u samo tri grada: Kninu, Vukovaru i Gospiću.
Možda je najveća karakteristika ove kampanje upravo njezina decentraliziranost. Svake godine više od 800 događanja diljem Republike Hrvatske privlači građane i pruža im mogućnost da dobiju nove informacije i otvore sebi nove prilike.
I ove godine imamo različite teme i vrste događanja, od kulturnih do edukativnih. Primjerice, u prijavama primjećujemo da je sve zastupljenija tema korištenja umjetne inteligencije, a ustanove za obrazovanje odraslih nude i takve sadržaje.
Građani na mrežnoj stranici Tjedna cjeloživotnog učenja mogu pretraživati događanja i pronaći informacije o tome što se događa u njihovu gradu ili županiji. Poručio bih im da si daju priliku naučiti nešto novo, a možda i promijeniti svoj životni put.
Najteže je dosegnuti one koji imaju najviše prepreka
Ovogodišnja poruka glasi „Učenje za sve generacije“. Koga je danas najteže vratiti učenju – mlade koji su tek izašli iz obrazovnog sustava, zaposlene srednje generacije ili starije građane?
Svaka od tih skupina uči na drugačiji način. Mladi zahtijevaju jedan pristup, ljudi koji su već u radnom procesu trebaju nadograđivati svoja znanja, dok najstariji pokušavaju i moraju uhvatiti korak sa suvremenim tehnologijama.
Najteže je dosegnuti osobe s najnižim razinama obrazovanja jer često imaju i najveći broj ograničenja ili prepreka za uključivanje.
Financijska prepreka danas je znatno manja. To je jedan od najvećih uspjeha sustava obrazovanja odraslih jer imamo sustav vaučera putem kojeg se i zaposleni i nezaposleni mogu besplatno uključiti u određene oblike obrazovanja.
Mladi danas uče drugačije od prethodnih generacija. Njihovi izvori informacija u velikoj su mjeri društvene mreže, a sve više i različiti sustavi umjetne inteligencije. Njihova motivacija za učenje predstavlja poseban izazov.
S druge strane, starijim osobama korištenje društvenih mreža i digitalnih tehnologija postalo je gotovo standard kako bi komunicirali s djecom i unucima i pratili što se događa. Zato postoji i program osnovnih digitalnih vještina koji je kroz sustav vaučera besplatan za građane.
Veliku skupinu čini radno aktivno stanovništvo srednje životne dobi. Njihov je najveći izazov kako uz posao i obitelj pronaći vrijeme za nadogradnju znanja kako bi zadržali postojeći posao ili pronašli posao koji im više odgovara ili je bolje plaćen.
Poseban izazov i dalje predstavljaju ranjive skupine – osobe s invaliditetom i osobe s niskom razinom obrazovanja. Njih je najteže motivirati, ali kada ih uključite, imamo niz prekrasnih primjera ljudi kojima je obrazovanje promijenilo život.
Jedna kvalifikacija više nije dovoljna za cijeli radni vijek
Možemo li reći da su prošla vremena kada smo s jednom kvalifikacijom koju smo stekli u mladosti mogli raditi do mirovine?
Definitivno. To je vrijeme prošlosti. Više ne govorimo samo o jednoj kvalifikaciji, nego o kompletu kompetencija koje osoba treba imati kako bi funkcionirala i na radnom mjestu i u društvu.
Jedna je razina ono što nam je potrebno za obavljanje posla, a druga je funkcioniranje u svakodnevnom životu. Velik izazov za radno stanovništvo bit će prilagodba korištenju različitih automatiziranih sustava, a tu govorimo i o umjetnoj inteligenciji.
Morat ćemo znati kako selektirati izvore i kako iz mora informacija izdvojiti one koje su zaista korisne. To je nova kompetencija koju ćemo svi morati steći. Neki su to već uspjeli, a neki će tek morati.
Uz stručne kvalifikacije važne su i meke vještine. Ljudi će kontinuirano morati učiti dobre obrasce komunikacije i razvijati sposobnost prilagodbe tržištu rada koje će možda za pet ili deset godina izgledati potpuno drugačije nego danas.
Sve nas to stavlja u poziciju u kojoj ne smijemo stati. Možemo učiti formalno, uključivanjem u programe obrazovanja, neformalno kroz različite strukturirane edukacije, ali i informalno – kroz informacije koje svakodnevno dobivamo, a koje moramo znati selektirati i primijeniti u životu.
Želim promijeniti zanimanje – odakle krenuti?
Kvalifikacije, vaučeri, prekvalifikacije, usavršavanja… Građanima se ponekad nije jednostavno snaći među svim tim mogućnostima. Što biste savjetovali osobi koja želi steći novu vještinu ili promijeniti zanimanje? Odakle krenuti?
Imamo nekoliko mjesta kojima se građani mogu obratiti. Prije svega, postoji jaka mreža ustanova za obrazovanje odraslih koje imaju i savjetodavnu ulogu. Osoba koja se želi uključiti u neki oblik obrazovanja može se obratiti ustanovi za obrazovanje odraslih u svojoj sredini.
Tu su i CISOK centri Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koji su izvrsna mjesta za dobivanje informacija o tome u kojem smjeru krenuti s vlastitom karijerom.
Postoje i različiti mrežni izvori, među kojima je stranica Tjedna cjeloživotnog učenja, na kojoj građani mogu dobiti informacije o mogućnostima besplatnog obrazovanja.
Posebno bih istaknuo nagradu „Maslačak znanja“ za postignuća odraslih osoba, koju dodjeljujemo već godinama u sklopu Tjedna cjeloživotnog učenja.
Kada pogledate priče ljudi kojima je obrazovanje promijenilo život i usmjerilo ih dalje, vjerujem da se svaki građanin može motivirati i shvatiti da i on obrazovanjem može promijeniti sebe, ali i okolinu u kojoj živi.
Što hrvatskom tržištu rada nedostaje?
Koja znanja i vještine hrvatskom tržištu rada danas najviše nedostaju? Može li sustav obrazovanja odraslih odgovoriti na te potrebe?
Volimo krenuti od onoga što je baza, a to su istraživanja. Hrvatska je sudjelovala u PIAAC istraživanju o vještinama odraslih, u kojem su se mjerile čitalačke i matematičke vještine, ali i rješavanje problema u svakodnevnom životu.
Pokazalo se da dosta dobro stojimo kada govorimo o matematičkim i čitalačkim vještinama, iako dublja analiza pokazuje da su kod osoba s nižom razinom obrazovanja veći i izazovi te nedostatak tih znanja i vještina.
Kada je riječ o vještinama rješavanja problema, tu nismo toliko uspješni i upravo je to područje važno za planiranje budućih aktivnosti.
Sustav obrazovanja odraslih doživio je promjenu tijekom proteklih godina. Postao je inovativniji, europskim sredstvima kroz NPOO i ESF+ osigurane su mogućnosti obrazovanja, a sustav vaučera omogućio je građanima besplatno uključivanje u određene programe. Uspostavljen je i sustav kvalitete.
Programi proizlaze iz standarda kvalifikacija i standarda zanimanja, odnosno iz stvarnih potreba tržišta rada.
Smatram da sustav obrazovanja odraslih ima potencijal odgovoriti na izazove. On je korektiv redovitog sustava obrazovanja, ali u vremenu brzih promjena svi ćemo morati biti brzi i fleksibilni – i građani i stručne organizacije i donositelji odluka.
„Svi smo negdje u sebi gladni novih znanja“
I za kraj – što biste rekli osobi koja ovo čita, razmišlja o promjeni, ali sama sebi kaže: „Ma, prekasno je za mene“?
Davno smo imali slogan „Nikad nije kasno za učenje“ i mislim da će on uvijek vrijediti.
Možda treba razmisliti i o sloganu naše kampanje „Gladni znanja, žedni znanja“. Vjerujem da to postoji u svakoj osobi, samo to treba probuditi.
Prvi je korak pokušati dobiti informaciju. Svi smo mi negdje u sebi gladni novih znanja i vjerujem da je to dovoljna motivacija da svaka osoba sebi otvori novu mogućnost.
Danas je u Republici Hrvatskoj moguće i besplatno obrazovanje i to je već važan prvi korak. Ali za uspješno uključivanje u obrazovanje važna je i podrška obitelji, poslodavca i okoline.
Zato podršku ne treba dati samo osobi koja se želi uključiti u obrazovanje. Kada netko u našem okruženju izrazi želju za učenjem i promjenom, svi bismo ga trebali podržati da sebi otvori nove prilike.
Cjeloživotno učenje nikad ne staje. Učimo cijeli život.
IZ NAŠE ARHIVE:
U NASTAVKU ČITAJTE: