Od čajanke na lektiri do digitalnih rječnika: Kako Erasmus+ transformira nastavu Hrvatskog jezika
piše: Marija Rašić, 21.5.2026.
U suvremenom obrazovanju granice učionice odavno su postale pretijesne. Dokaz tomu je rad učiteljice Hrvatskoga jezika i književnosti, Marije Rašić iz Osnovne škole „Matija Gubec“ Magadenovac, koja je primjer kako se tradicionalni predmet može pretvoriti u dinamičan laboratorij vještina za 21. stoljeće.
Kroz niz Erasmus+ projekata, poput aktualnog „Ukorak s generacijom Z i Alfa“ te prethodnog ekološkog projekta „Živi zeleno, živi zdravo!“ , ona potiče učenike da izađu iz okvira pasivnog sjedenja u klupama i postanu filmski redatelji, istraživači lokalne baštine te kritički analitičari medijskog prostora. Škola trenutno posjeduje i prestižnu Erasmus+ Akreditaciju u ovome programskom razdoblju do 2027. godine.
Za učitelje ta akreditacija donosi financijsku stabilnost i kontinuiran odlazak na strukturirane tečajeve i mobilnosti diljem Europe, dok učenicima pruža neprocjenjivo iskustvo učenja, putovanja i suradnje s vršnjacima. To učiteljici omogućuje neprekidnu implementaciju europskih trendova izravno u nastavu.
Spoj ekologije, medija i književnosti
Nastava koju provodi Marija Rašić potpuno redefinira klasični pristup ; ona više nije samo učenje gramatike i čitanje klasika, već danas obuhvaća održivi razvoj i digitalnu pismenost. Uvođenjem ovih suvremenih metoda, njezina se uloga u razredu transformirala – od klasičnog predavača postala je mentor i facilitator, a učionica prostor u kojem se stvara, raspravlja i uči kroz rješavanje stvarnih problema.
Učiteljica uspijeva spojiti kurikulum Hrvatskog jezika s medijskom pismenošću i ekologijom tako da učenici i dalje u potpunosti usvajaju predviđeno gradivo, ali u životnom kontekstu. Primjerice, učeći o Zagrebačkoj školi crtanog filma, učenici petih razreda uveli su se u svijet animacije. Umjesto pukog zapisivanja definicija, oni su, primjenjujući pravilo od 24 sličice u sekundi, sami izradili vlastite animirane filmove s ekološkim porukama.
Medijska kultura oživjela je i kroz analizu dokumentaraca Davida Attenborougha, nakon čega su učenici kreirali plakate o očuvanju bioraznolikosti. Šestaše je pak uvela u projekt „Reklama“, gdje su pomoću digitalnih alata osmišljavali kampanje za pročišćivače dimnjaka i električne automobile, spajajući tako jezičnu kreativnost s ekološkom sviješću.
Iako ovakav rad zahtijeva njihovu punu angažiranost, učenici na njega reagiraju iznimno pozitivno. Isprva znaju biti iznenađeni jer nema pasivnog skrivanja iza tuđih leđa, no motivacija naglo raste kada vide da njihovi pametni telefoni i tableti postaju alati za stvaranje nečeg korisnog i opipljivog.
Sudnica u učionici i čajanka s Cesarićem
Inovativne metode poput projektne nastave (PBL) i igrifikacije postale su svakodnevica u radu učiteljice Rašić. Jedan od najupečatljivijih primjera, koji je ostavio dubok trag upravo zbog zrele reakcije učenika, njezina je obrada socijalne pripovijetke „Iz velegradskog podzemlja“ Vjenceslava Novaka. Budući da ta obrada često teško pada učenicima zbog sumorne tematike, učiteljica je u razredu organizirala suđenje glavnom liku Miki.
Isprva znaju biti iznenađeni jer nema pasivnog skrivanja iza tuđih leđa, no motivacija naglo raste kada vide da njihovi pametni telefoni i tableti postaju alati za stvaranje nečeg korisnog i opipljivog.
Pod njezinim mentorstvom učenici su preuzeli uloge tužitelja, branitelja, sudskog vijeća i porote. Učenici su potpuno iznenadili učiteljicu unijvši se u pravnu terminologiju i duboka moralna pitanja; tim obrane koristio je socijalne i psihološke aspekte priče kako bi ublažio krivnju, dok je tužiteljstvo inzistiralo na odgovornosti, pa je zvono za kraj sata dočekano s općim negodovanjem.
Promjenom načina rada dokazano se i književnost može približiti djeci za koju se često govori da sve manje čitaju. Djeca ne bježe od priča, već od pasivnih metoda njihove obrade. Kada kroz igrifikaciju postanu dio djela, klasici ožive. Izvrstan primjer privlačenja učenika bila je i aktivnost u listopadu, koji je učiteljica rezervirala za projekt „Čajanka uz poeziju“. Uz šalicu toplog čaja i prigušena svjetla, njezini su sedmaši analizirali stihove Dobriše Cesarića. Atmosfera opuštenosti pretvorila je sat u iskren razgovor o njihovim vlastitim tinejdžerskim osjećajima i interesima, čime su sami zaključili da ih pjesnik u potpunosti razumije.
Primjeri izvrsne prakse: Kako oživiti gradivo?
Tijekom cijele školske godine, učiteljica provodi nekoliko ključnih projekata koji učenicima daju presudan osjećaj da ono što rade ima svrhu u “stvarnom životu”, a ne samo za ocjenu:
- Arhaizmi u jeziku: Učenici pod njezinim vodstvom istražuju zaboravljene riječi u razgovoru sa starijim članovima obitelji, a kruna rada je izrada digitalnog e-rječnika s QR kodovima i audio zapisima. Taj rječnik ostaje trajna vrijednost koju mogu koristiti i drugi učenici i roditelji.
- Pravilom na grešku: Umjesto suhoparnih diktata, učiteljica Rašić učenike pretvara u “jezične detektive” koji u javnim prostorima i medijima traže i stručno ispravljaju pravopisne pogreške, čime gramatika postaje životna.
- Obrnuta učionica: Teoriju o internetu i digitalnim tragovima učenici istražuju samostalno kod kuće, dok vrijeme u školi s učiteljicom koriste za debatu i rješavanje problema o sigurnosti na mreži.
- Mladi glagoljaši: Kroz eTwinning projekt, učiteljica vodi učenike u stvarnu razmjenu božićnih čestitki ispisanih glagoljicom s vršnjacima iz drugih škola, spajajući duboku tradiciju s modernom i opipljivom komunikacijom.
Priprema za život, a ne samo za ocjenu
Kroz metodu Parlaonice, Marija Rašić potaknula je sedmaše na raspravu o temi „Čini li odijelo čovjeka?“, učeći ih kako strukturirano argumentirati stavove, ali i kako saslušati druge. Osim samog znanja iz Hrvatskog jezika, učenici kroz ovakav rad razvijaju ključne kompetencije za 21. stoljeće: kritičko mišljenje, timski rad, digitalnu i medijsku pismenost te toleranciju. Upravo su to vještine koje njezini Erasmus+ projekti nastoje usaditi mladim generacijama kako bi ih pripremili za suživot u suvremenom društvu.
Iako priprema ovakve nastave zahtijeva više truda, učiteljica Rašić savjetuje kolegama koji se boje gubitka vremena ili energije da krenu malim koracima – uvođenjem metode obrnute učionice za samo jednu lekciju ili organizacijom kratke debate. Energija koju učenici vrate kroz angažman i osmijehe brzo nadoknađuje uloženi trud.
Ideja za budućnost u OŠ „Matija Gubec“ ne nedostaje, potaknute stalnim vjetrom u leđa koji im daje Erasmus+ akreditacija. U planu je kritička primjena umjetne inteligencije u kreativnom pisanju (kako je koristiti kao asistenta, a sačuvati autorski glas) te projekt spajanja lokalnih legendi s digitalnim pripovijedanjem (storytellingom) i izradom interaktivnih kvizova, čime će se ponovno povezati baština, mediji i učenička poduzetnost.
“Projektni pristup omogućuje učenicima stjecanje primjenjivih znanja potrebnih za suživot u suvremenom europskom društvu, čineći nastavu Hrvatskog jezika dinamičnim i relevantnim procesom,” ističu iz škole, naglašavajući važnost ovakvog rada. Rad učiteljice Marije Rašić dokazuje da suvremeni prosvjetni radnik više nije samo izvor informacija, već mentor koji generacije Z i Alfa uspješno usmjerava prema funkcionalnoj pismenosti za budućnost.
Tekst i fotografije su dostavljeni od strane sugovornika/ustanove te se objavljuju uz njihovu suglasnost. Portal Praksa.info ne preuzima odgovornost za sadržaj i eventualna autorska prava.
U NASTAVKU ČITAJTE: