U pidžami u školu? Zašto ne – upoznajte Uspavani utorak iz Siska
U Gimnaziji Sisak jedan je školski dan dobio sasvim drugačije lice. Umjesto uobičajenih kombinacija, učenici su u učionice stigli u pidžamama, papučama, s dekicama i plišancima u rukama. Na prvi pogled neobično, no iza ove slike krije se puno više od simpatične školske epizode – riječ je o promišljenoj inicijativi koja pokazuje koliko mali znakovi pažnje mogu napraviti veliku razliku.
Ideja nastala u teškom razdoblju
Ideju je pokrenula profesorica francuskog jezika Ajla Velić, koja je prepoznala potrebu učenika za nečim drugačijim u izazovnim vremenima.
„Uspavani utorak jedna je od aktivnosti koju sam odlučila uvesti u školu u razdoblju nakon potresa koji je pogodio Sisak, ujedno i u vrijeme pandemije. Bio je to period u kojem su učenici bili vidno demotivirani, lošijeg raspoloženja i opterećeni nizom okolnosti koje su nadilazile uobičajene školske izazove. Osjećala se određena težina – i u učionicama i izvan njih.
Upravo zato javila se potreba za nečim drugačijim. Htjela sam stvoriti prostor u kojem će se učenici moći opustiti, nasmijati i barem na trenutak zaboraviti na stres, testove i obaveze. Ideja je bila da škola ne bude samo mjesto učenja, nego i mjesto druženja, zabave i pozitivnih iskustava – mjesto u koje se dolazi s osjećajem lakoće.“
Mali znakovi, velika promjena
Upravo ta „lakoća“ osjetila se i u hodnicima škole. Smijeh, opušteni razgovori i drugačija energija pokazali su koliko učenicima znači jedan ovakav, neformalan dan. Nije riječ samo o odjeći – riječ je o poruci da ih škola vidi, razumije i brine o njihovom osjećaju sigurnosti i pripadnosti.
Učenici su ideju pretvorili u tradiciju
„Reakcije su od samog početka bile iznimno pozitivne. Učenici su u velikom broju sudjelovali, rado prihvatili koncept i s vremenom ga učinili dijelom svoje školske svakodnevice. Roditelji su također imali pozitivne reakcije i pohvalili inicijativu. Upravo zbog takvog odaziva, odlučili smo nastaviti s provedbom aktivnosti, pa sada već nekoliko godina obilježavamo dane poput Uspavanog utorka i Dana bez ruksaka.“
Kada i nastavnici sudjeluju – škola postaje zajednica
Ono što ovu priču čini posebnom jest i uključivanje nastavnika. Kada i oni sudjeluju, brišu se granice formalnosti i stvara se prostor za autentičniji odnos.
„U aktivnostima sudjeluje i dio nastavnika, a upravo ta zajednička uključenost doprinosi stvaranju toplije, opuštenije atmosfere u školi. Kroz takve neformalne trenutke razvija se međusobno povjerenje, lakša komunikacija i osjećaj povezanosti koji se kasnije prenosi i u svakodnevni rad u učionici.“
Škola koja ostaje u sjećanju
U vremenu kada se često govori o motivaciji učenika i mentalnom zdravlju, ovakvi primjeri pokazuju da rješenja ne moraju uvijek biti velika i složena. Ponekad je dovoljno dopustiti jedan drugačiji dan, osmijeh više i osjećaj da škola može biti mjesto u kojem je ugodno boraviti.
„Ti mali, veseli trenuci imaju svoju posebnu vrijednost – ostaju u sjećanju kao podsjetnik da škola nije samo mjesto obaveza, nego i prostor u kojem se stvaraju lijepa iskustva, njeguje zajedništvo i gradi pozitivno okruženje u kojem se svi osjećaju ugodnije.“
Foto: Ajla Velić, tekst uredila: Silvia Vladić Vrban
U NASTAVKU PROČITAJTE: