2. konferencija o filmskoj pismenosti u Zagrebu: film kao most između umjetnosti, obrazovanja i mentalnog zdravlja
U vremenu kada se sve češće govori o mentalnom zdravlju djece i mladih, ali i o utjecaju sadržaja kojima su svakodnevno izloženi, film se ponovno nameće kao snažan alat – ne samo zabave, nego i razumijevanja svijeta i samih sebe.
Upravo je to bila središnja tema druge po redu konferencije o filmskoj pismenosti u organizaciji Hrvatskog audiovizualnog centra, održane 13. travnja u Kaptol Boutique Cinema u Zagrebu. Tema „Filmska umjetnost i mentalno zdravlje djece i mladih“ okupila je stručnjake iz područja obrazovanja, filmologije, psihologije i kulture, ali i one koji svakodnevno rade s djecom – učitelje i mentore.
Film nije samo sadržaj – on je iskustvo
Otvarajući konferenciju, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek naglasila je važnost povezivanja kulture i zdravlja, podsjetivši kako se na razini Europske unije već sustavno promišlja uloga umjetnosti u prevenciji i terapiji.
Film, istaknuto je, može razvijati empatiju, razumijevanje i društvenu odgovornost – ali samo ako djecu učimo kako ga gledati, razumjeti i interpretirati.
Upravo tu ulogu ima filmska pismenost.
Brojke koje govore – film živi u školama
Rad Odjela za filmsku pismenost i razvoj publike predstavila je Ingrid Padjen Đurić, a brojke koje je iznijela jasno pokazuju da filmska pismenost u Hrvatskoj više nije eksperiment, nego stvarnost koja se već godinama razvija u školama.
U posljednjih pet godina financirano je čak 176 projekata, u koje su se uključila 92 grada i općine diljem Hrvatske. U programe je uloženo više od 239 tisuća eura, a kroz njih je aktivno sudjelovalo više od 200 mentora koji su radili s učenicima. Kao izravan rezultat nastalo je i više od 200 filmskih djela, dok je interes mladih dodatno potvrđen podatkom o čak 93 posto većem broju prijava na filmske festivale za djecu i mlade.
Iza tih brojki ne stoje samo projekti i statistike, nego učionice koje se pretvaraju u male filmske studije, školske dvorane u prostore kreativnog izražavanja, a učenici iz pasivnih gledatelja postaju autori vlastitih priča.
To potvrđuju i iskustva iz škola, gdje filmske družine sve više postaju mjesta učenja, ali i sigurni prostori u kojima učenici mogu izraziti sebe.
Profesorica Marina Zlatarić istaknula je kako u filmskoj družini radi s više od 50 učenika, što, kako kaže, donosi i izazove, ali još više potvrđuje koliko je interes djece velik.
„To donosi organizacijske izazove, ali još više pokazuje koliko djeca žele stvarati. Važno je da im dopustimo da pogriješe. Nema uvreda – samo obrazloženja. Njihovo mišljenje mora biti uvaženo“, naglasila je, dodajući kako učenike postupno uvode u filmski jezik i uče ih nečemu što često nedostaje – prihvaćanju kritike.
Upravo kroz taj proces djeca ne uče samo kako snimiti film, nego i kako izraziti stav, saslušati druge i graditi vlastito samopouzdanje.
S druge strane, profesorica Đurđica Radić upozorava na promjene koje su sve vidljivije u radu sa srednjoškolcima.
„Nakon pandemije primjećuju se brze promjene. Film je mladima i dalje bliži od knjige, ali koncentracija za duže sadržaje opada. Imaju kreativnost – ali ju treba otključati“, ističe.
Dodaje kako učenici danas traže više od sadržaja – traže smjer, podršku i razumijevanje odnosa u svijetu koji ih okružuje. Upravo zato medijsko opismenjavanje i rad na filmu postaju važan alat, ne samo za razvoj vještina, nego i za osobni rast.
Jer, kako se moglo čuti na konferenciji, kreativnost kod mladih postoji – pitanje je samo hoćemo li im dati prostor da je razviju.
U sklopu konferencije predstavljena je i knjiga „Film i mentalno zdravlje djece i mladih“, koju potpisuju upravo stručnjaci iz različitih područja – od filmologije do psihologije i obrazovanja. U sklopu konferencije predstavljena je i knjiga „Film i mentalno zdravlje djece i mladih“, koju potpisuju stručnjaci iz različitih područja – od filmologije do psihologije i obrazovanja: dr. sc. Nikica Gilić, Ida Šamanović, Marina Zlatarić i Đurđica Radić.
Zajednička poruka autora je jasna: film može biti prostor sigurnosti, razumijevanja i rasta – ali samo ako ga koristimo promišljeno.
Na to koliko su djeca danas prepuštena sama sebi u digitalnom i medijskom prostoru upozorila je i Ida Šamanović, specijalistica kliničke psihologije i psihoterapeutkinja.
„Djecu često ostavljamo samu u medijskom prostoru. Roditelji ne znaju što djeca gledaju. Tek kasnije saznaju da je dijete bilo izloženo neprimjerenim sadržajima ili nasilju“, istaknula je.
Dodala je kako se roditelji često tek naknadno suočavaju s posljedicama – kroz promjene u ponašanju, emocionalne poteškoće ili reakcije koje ne razumiju, jer nisu imali uvid u sadržaje kojima su njihova djeca bila izložena.
U svijetu u kojem su djeca istovremeno okružena ekranima, društvenim mrežama i različitim digitalnim platformama, postaje jasno da nadzor više nije dovoljan – potrebna je edukacija.
„Filmska pismenost pomaže djeci da razumiju sebe“, naglasila je Šamanović, ali i da nauče prepoznati emocije, razlikovati stvarnost od fikcije te razviti kritički odnos prema sadržajima koje konzumiraju.
Primjeri dobre prakse: škola kao mjesto stvaranja
Jer, kako se moglo čuti na konferenciji, djeca danas ne trebaju samo zaštitu od sadržaja – trebaju alate da ih razumiju.
Poseban dio konferencije bio je posvećen primjerima dobre prakse, koji su kroz videoprezentacije jasno pokazali kako filmska pismenost izgleda u stvarnom radu s djecom i mladima.
Sudionici su imali priliku vidjeti rad Školske filmske družine ZAG, koja već godinama potvrđuje koliko školsko okruženje može biti poticajno za razvoj kreativnosti i filmskog izraza. Predstavljena je i Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača, koja svojim programima aktivno doprinosi dostupnosti kvalitetnog filmskog sadržaja u različitim sredinama. ZAG-ovce vode profesorice Melita Horvatek Forjan, Nataša Jakob i Ana Brčić Bauer.
Značajan doprinos dolazi i izvan školskih okvira, što potvrđuje rad Foto kino video kluba Zaprešić, dok je projekt „10 godina senzornih projekcija“, koji su predstavili doc. dr. sc. Eva Brlek i Hrvatski filmski savez, otvorio važno pitanje dostupnosti filma osobama s različitim osjetilnim potrebama.
Posebno zanimanje izazvao je i portal „Vrti svoj film“, osmišljen kao sigurno mjesto za korištenje filma u razredu, koji učiteljima i nastavnicima nudi konkretne sadržaje i smjernice za rad s učenicima.
Predstavljen je i animirani film „Ana i Lovro u svijetu filma: Filmski rodovi“ autorice Petre Zlonoge napravljen kao dodatak slikovnici, koju je prošle godine objavio Odjel Filmske pismenosti i razvoja publike Hrvatskog audiovizualnog centra.
Nagrade koje potvrđuju kvalitetu
Na kraju konferencije dodijeljene su nagrade izvrsnosti koje su još jednom pokazale koliko se kvalitetan i predan rad već godinama razvija u području filmske pismenosti.
Nagrada za najbolju školsku filmsku družinu pripala je Filmskoj skupini Srednje škole Ambroza Haračića iz Malog Lošinja. Nagradu je preuzela mentorica, časna sestra Ružica Dodig, profesorica filmske umjetnosti, istaknuvši koliko ovo priznanje znači jednoj otočnoj sredini.
„U jednoj otočnoj zajednici imati kino i školu koja prepoznaje filmsku aktivnost iznimno je važno. Imamo čak i dva predmeta posvećena filmu. Hvala što smo dio jedne velike filmske obitelji“, poručila je, naglasivši kako nagrada pripada cijeloj filmskoj družini škole.
Nagrada za izvrsnost u radu filmskih edukatora za neprofesionalce dodijeljena je Dijani Pasarić iz Osnovne škole Strahoninec u Čakovcu, čiji rad potvrđuje koliko pojedinci mogu utjecati na razvoj medijske i filmske pismenosti među učenicima.
Nagrada za najbolji program poticanja medijske pismenosti i razvoja filmske publike dobio je Sedmi kontinent, program Film u bolnici.
Nagradu za izvrsnost u području medijske pismenosti, svojevrsno priznanje za životno djelo, dodijeljeno je Veri Robić Škarici. Nagradu je u njezino ime preuzeo unuk Luka, podsjetivši sve prisutne na trajni doprinos koji je ostavila u razvoju filmske i medijske pismenosti u Hrvatskoj.
U kategoriji najboljeg metodičkog materijala nagrađen je projekt „Moje malo kino Vol. 3“, iza kojeg stoji profesorica Marina Zlatarić, a koji učiteljima donosi konkretne alate za rad s filmom u nastavi.
Posebno priznanje dodijeljeno je Filmskoj družini ZAG iz Osnovne škole Marije Jurić Zagorke u Zagrebu, čime je dodatno potvrđena važnost kontinuiranog rada školskih filmskih družina.
Konferencija je još jednom jasno pokazala da filmska pismenost nije tek dodatak nastavi, nego prostor u kojem učenici uče puno više od samog filma. Kroz njega razvijaju sposobnost razumijevanja emocija, uče promišljati, komunicirati i postupno graditi odnos prema sebi i svijetu koji ih okružuje.
U vremenu brzih sadržaja i još bržih reakcija, film ostaje jedan od rijetkih medija koji može usporiti, otvoriti pitanja i potaknuti razgovor. Upravo u tom prostoru između slike i doživljaja, učenici dobivaju priliku stati, razmisliti i – razumjeti.
A to je, čini se, danas potrebnije nego ikada.
Foto i tekst: Silvia Vladić Vrban
U NASTAVKU PROČITAJTE