Homeschooling u Hrvatskoj: sloboda izbora, nepovjerenje u školstvo ili opasan društveni eksperiment?
Piše: Praksa.info, 17.5.2026.
Tema školovanja djece kod kuće ponovno je otvorila jednu od najosjetljivijih rasprava u obrazovanju — gdje završava pravo roditelja na izbor, a počinje interes djeteta i odgovornost društva.
Homeschooling ponovno podijelio javnost
Tema školovanja djece kod kuće ponovno je posljednjih dana podijelila hrvatsku javnost. Povod je bila izjava saborskog zastupnika Hrvoja Zekanovića kako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih razmatra mogućnost eksperimentalnog uvođenja homeschoolinga, odnosno obrazovanja kod kuće. Vrlo brzo uslijedile su reakcije roditelja, nastavnika i stručnjaka, a posebnu pozornost izazvala je objava bivše ministrice obrazovanja Blaženke Divjak koja je upozorila kako bi takve promjene bez ozbiljne stručne analize i jasnog nadzora mogle biti vrlo rizične za djecu.
„Dijete nije vlasništvo roditelja nego nositelj vlastitih prava“, napisala je Divjak na svom Facebook profilu, podsjećajući kako su još tijekom izmjena Zakona 2018. postojali snažni pritisci da se homeschooling uvede u hrvatski obrazovni sustav. Tvrdi kako tada za to nije bilo dovoljno stručnih analiza, ali ni sigurnih mehanizama zaštite djece.
Tko bi nadzirao?
U svojoj objavi otvorila je pitanja koja su vrlo brzo izazvala lavinu reakcija: tko bi nadzirao kvalitetu obrazovanja kod kuće, kako bi se pratilo mentalno zdravlje i socijalni razvoj djece te postoji li opasnost od izolacije, ideološke indoktrinacije ili prikrivanja zanemarivanja i nasilja nad djecom.
Roditelji podijeljeni: “Djeca su preopterećena” ili “škola nije samo gradivo”
Komentari ispod njezine objave pokazali su koliko je hrvatsko društvo podijeljeno oko ove teme. I dok jedni homeschooling vide kao prijetnju socijalizaciji i razvoju djece, drugi ga smatraju legitimnim odgovorom na duboko nezadovoljstvo postojećim školskim sustavom.
Mnogi roditelji otvoreno pišu da su djeca danas preopterećena, iscrpljena i anksiozna. Jedna majka navodi kako djeca u školama „više šute šest sati nego što se stvarno socijaliziraju“, dok druga tvrdi da roditelji ionako već sada kod kuće odrađuju pola školskog posla jer djeca bez dodatnih objašnjenja teško prate nastavu.
Posebno se u komentarima osjeća veliko nepovjerenje prema sustavu. Roditelji spominju vršnjačko nasilje, gomilu domaćih zadaća, učenje napamet, pritisak ocjena i osjećaj da škola ne prati individualne potrebe djece. Dio njih tvrdi kako su upravo zbog toga počeli razmišljati o alternativnim oblicima obrazovanja.
Podijeljena javnost
I na drugim portalima mišljenja su podijeljena. Jedna komentatorica navela je primjer prijateljice koja se zbog mogućnosti homeschoolinga preselila u Italiju.
„Djeca su među najboljima, imaju više vremena i sretnija su nego dok su išla u klasičnu školu“, napisala je, odbacujući argument da djeca školovana kod kuće ne mogu razviti socijalne vještine.
“Korona nam je pokazala koliko izolacija može biti opasna”
No jednako snažno reagirali su i oni koji smatraju da bi takav model mogao ostaviti ozbiljne posljedice na djecu i društvo.
„Zašto bi svoje dijete lišio socijalnih vještina i držao ga pod staklenim zvonom?“ pita se jedan roditelj, podsjećajući upravo na iskustvo pandemije i nastave na daljinu.
Korona ponovno u središtu rasprave o homeschoolingu
Tijekom pandemije godinama se upozoravalo na rast anksioznosti, depresivnih simptoma i socijalnog povlačenja djece. Nastavnici, psiholozi i roditelji govorili su o djeci koja su izgubila rutinu, povukla se u sebe, izgubila motivaciju i teško se ponovno uključivala u kolektiv nakon povratka u škole.
Zato dio stručnjaka danas s velikim oprezom promatra ideju trajnog obrazovanja izvan školskog okruženja.
Protivnici homeschoolinga pitaju: ako dijete većinu vremena provodi kod kuće, tko će prvi primijetiti problem? Tko će prepoznati simptome anksioznosti, depresije, obiteljskih problema ili zanemarivanja? Upravo su škole često mjesta gdje razrednici, stručne službe ili vršnjaci prvi primijete da nešto nije u redu.
S druge strane, zagovornici homeschoolinga tvrde kako je pogrešno idealizirati školu kao sigurno mjesto za svako dijete. Podsjećaju da se upravo u školama događaju vršnjačko nasilje, izolacija i emocionalni problemi te da dio djece svakodnevno trpi stres, ismijavanje i pritiske.
Homeschooling nije jednostavan ni za roditelje
U toj raspravi posebno je zanimljivo da se ne radi samo o ideološkom sukobu. Među roditeljima koji podržavaju homeschooling ima i onih koji su potpuno svjesni da takav model nije jednostavan.
Jedan otac vrlo pragmatično piše kako bi za kvalitetno obrazovanje kod kuće trebalo imati objektivne i obrazovane roditelje, ozbiljan kurikulum, financijsku stabilnost, puno vremena i organizirane aktivnosti za socijalizaciju djece.
„Realno mislim da je to u praksi teško izvedivo i da bi bilo više štete nego koristi“, zaključuje.
Što sa strukovnim školama i praktičnom nastavom?
I dok se javnost trenutno uglavnom bavi osnovnim školama, dio stručnjaka upozorava kako bi eventualna legalizacija homeschoolinga dugoročno otvorila i pitanje srednjoškolskog, osobito strukovnog obrazovanja. Jer ako jednom takav model uđe u sustav obveznog obrazovanja, logično je očekivati da će se s vremenom otvoriti i zahtjevi za njegovim proširenjem na srednje škole.
Kako obrazovati budućeg zidara, kuhara, automehaničara ili medicinsku sestru bez radionice, praktikuma i praktične nastave? Kako organizirati praksu, timski rad i učenje temeljem rada? Može li se struka učiti bez stvarnog radnog okruženja i mentora?
Upravo zato ova tema otvara puno šire pitanje od samog izbora roditelja. Ona otvara pitanje što danas očekujemo od škole.
Je li škola samo mjesto prijenosa znanja ili prostor u kojem djeca uče živjeti među drugima, rješavati sukobe, razvijati odgovornost i odrastati u zajednici?
Tema koja se godinama pokušava otvoriti
Zanimljivo je i da ova rasprava zapravo nije nova. Carla Konta, predsjednica udruge Homeschooling Hrvatska, posljednjih par godina otvoreno govori o potrebi zakonskog reguliranja homeschoolinga u Hrvatskoj, tvrdeći kako se mnogi roditelji za taj model odlučuju zbog darovite djece, djece s teškoćama, čestih selidbi ili nezadovoljstva školskim okruženjem.
Ministarstvo je 2022. za medije potvrdilo da su se o toj mogućnosti već vodile rasprave tijekom izmjena Zakona o odgoju i obrazovanju.
No ni četiri godine kasnije Hrvatska nema odgovor na pitanje može li društvo istodobno zaštititi pravo roditelja na izbor i pravo djeteta na kvalitetno obrazovanje, socijalizaciju i sigurnost.
Možda je upravo zato ova rasprava toliko burna. Jer iza pitanja homeschoolinga zapravo stoji puno dublje pitanje — koliko roditelji danas vjeruju školi, a koliko škola još uvijek uspijeva odgovoriti na potrebe djece i obitelji.
Video rasprave Blaženke Divjak i Hrvoja Zekanovića u RTL Direktu čitatelji mogu pogledati na sljedećoj poveznici: „Zakuhalo u Direktu! Divjak: ‘Postoje veliki rizici’, Zekanović: ‘Niste vi mene razumjeli’”.
U NASTAVKU ČITAJTE: