Deset godina poslije: Brončana generacija XIII. gimnazije ponovno na okupu – utakmica koja je bila više od igre
Piše: Praksa.info, fotografije: Korina Danica Vrban, 29.4.2026
Deset godina nakon što su ispisali jednu od najljepših stranica hrvatskog školskog sporta, brončani futsal reprezentativci XIII. gimnazije ponovno su izašli na teren – ovaj put bez pritiska rezultata, ali s jednakom strašću, emocijom i zajedništvom.
Revijalni turnir, organiziran povodom obljetnice osvajanja trećeg mjesta na Svjetskom srednjoškolskom prvenstvu 2016., okupio je tri generacije: tadašnje osvajače medalje, današnje učenike škole te nedavne maturante i sportaše iz različitih disciplina – od futsala i nogometa do košarke i atletike.
Igrale su se tri utakmice, svatko sa svakim, u opuštenoj atmosferi koja je vrlo brzo pokazala da rezultat ovog puta nije bio u prvom planu. Ono što jest – bila je povezanost.
Brončana generacija 2016. – momčad koja je ispisala povijest
Povijesni uspjeh ostvaren je na Svjetskom srednjoškolskom prvenstvu 2016. godine, kada je futsal momčad XIII. gimnazija osvojila treće mjesto pobijedivši u odlučujućoj utakmici reprezentaciju Nizozemske.
Na putu do bronce upisali su pobjede protiv Francuske (2:1), Cipra (3:0) i Kosova (6:2), uz remi s Belgijom (5:5), dok su ključnu utakmicu za medalju odigrali upravo protiv Nizozemske.
Momčad koja je Hrvatsku predstavljala na tom natjecanju činili su:
Marko Kozar (kapetan), Darijo Brkić, Hrvoje Lovrečki, Filip Glavić, Sven Hojski, Lovro Knežević, Ivan Šteko, Luka Viduka, Petar Čujić, Toni Kolega, Fran Lukić i Anđelko Čuljak,
pod vodstvom trenera Tomislav Kramarić.
Taj rezultat bio je više od sportske pobjede – označio je početak snažnog razvoja školskog sporta u XIII. gimnaziji i postavio standarde koje generacije i danas slijede.
Trener koji je vodio generaciju do bronce: “To nije bila obična medalja – to je bio temelj svega što je došlo kasnije”
Tomislav Kramarić, čovjek koji je prije deset godina vodio ovu generaciju do povijesnog uspjeha, i danas o toj medalji govori s posebnim emocijama.
„To je za nas bila medalja zlatnog sjaja. U principu, prva momčadska medalja u povijesti Hrvatskog školskog sportskog saveza i jedna od značajnijih medalja u hrvatskom futsalu uopće“, naglašava.
Ideja o obilježavanju obljetnice rodila se iz jednostavne želje – ponovno okupiti ekipu.
„Kontaktirao sam dečke, danas imaju već 28 godina. Oduševljeno su se odazvali, gotovo svi. Neki nisu mogli zbog klupskih obaveza, ali 90 posto njih će doći. To dovoljno govori koliko im to znači.“
Revijalni susret zamišljen je kao spoj generacija i sportova.
„Igrat ćemo tri utakmice, svatko sa svakim, po desetak do petnaest minuta. Uz brončanu generaciju, tu su i današnji učenici škole te bivši maturanti i sportaši iz drugih disciplina – košarke, atletike i drugih sportova u kojima je škola aktivna. Cilj je druženje, dobri potezi i malo zafrkancije.“
Upravo to zajedništvo, ističe, bilo je ključno i tada – i danas.
„Nikada nisam volio isticati pojedince. XIII. gimnazija uvijek je funkcionirala kao ekipa, kao momčad. To nas je i dovelo do tog rezultata. Kad počnete izdvajati pojedince, uvijek postoji opasnost da nekoga zaboravite – a ova generacija to ne zaslužuje.“
Ipak, priznaje kako su se životni putevi igrača u međuvremenu razišli.
„Većina se danas posvetila obiteljima i poslu, ali ima i onih koji su ostali u sportu. No najvažnije je da su se svi odazvali i vratili – to je prava vrijednost.“
Posebno emotivan trenutak veže uz igrače koji tada nisu mogli nastupiti.
„Sjećam se Sandra Kulenovića koji nije mogao igrati zbog obaveza u klubu. Došao je na polufinale u Poreč i bilo mu je jako teško, čak su i suze potekle. To pokazuje koliko je tim dečkima značilo igrati za školu.“
Govoreći o današnjem školskom sportu, ističe kako škola i dalje drži visoku razinu.
„Kao i uvijek, u samom smo vrhu. Ove godine možda malo slabiji u odnosu na dvije prethodne, ali smo opet ostvarili vrhunski rezultat – srebro na državnom prvenstvu u atletici, i to bez jednog važnog natjecatelja. To je rezultat rada, zalaganja i predanosti učenika i profesora.“
Dotaknuo se i često raspravljane teme – sudjelovanja vrhunskih sportaša u školskim natjecanjima.
„Postoji fama treba li vrhunskim sportašima dopustiti igranje za školu. Nekad sam mislio da ne, ali danas vidim da mnogi od njih žele igrati i uživaju u tome. Bilo bi nepravedno to im zabraniti. Naravno, neki ne mogu zbog obaveza u klubovima, ali oni koji mogu – daju dodatnu vrijednost školskom sportu.“
Od dječaka do ljudi – trenutak koji je dirnuo sve
Posebno emotivan bio je susret s bivšim ravnateljem Želimirom Čečurom, koji nije skrivao osjećaje.
„Čim sam se pozdravio s prvim učenikom, suza je sama krenula. Jer to su nekada bili dječaci, a danas su odrasli ljudi.“
Dodao je kako je upravo ova generacija postavila temelje sportskog identiteta škole.
„U 15 godina mandata – 25 postolja. Među njima i jedno svjetsko. To vam nitko ne može oduzeti.“
Brončanu generaciju pozdravila je i aktualna ravnateljica Ines Šimac, istaknuvši koliko je ponosna na sportske uspjehe škole te naglasivši da XIII. gimnazija i dalje snažno njeguje sport kao važan dio odgoja i obrazovanja.
“Te emocije se ne zaboravljaju”
Bivši igrač Ivan Šteko prisjetio se puta koji ih je doveo do bronce.
„Možda je tada bilo više emocija nego danas, ali svaki put kad se prisjetimo tih trenutaka, vrate se sreća i ponos.“
Put do prvenstva nije bio jednostavan.
„Svi smo igrali u klubovima i nije bilo sigurno hoćemo li uopće moći ići. Klubovi nas nisu lako puštali, pola nas je jedva otišlo. A išli smo kao Hrvatska 2 – što je uspjeh učinilo još većim.“
No ono što je ostalo, kaže, nije samo medalja.
„Kroz nogomet i školu stekli smo prijateljstva i iskustva koja nas i danas povezuju.“
Od školskog terena do profesionalnog nogometa
Među onima koji su nastavili sportsku priču ističe se Toni Kolega, koji danas igra u inozemstvu.
„Sezonu sam završio na Gibraltaru gdje smo osvojili ligu s klubom Lincoln Red Imps FC.“
Iako je prošlo deset godina, uspomene su i dalje svježe.
„Sjećam se kako je cijela škola živjela za nas. Na završne utakmice dolazili su autobusima – to je bila fantastična atmosfera.“
Dodaje kako mu je škola bila važna podrška.
„Izlazili su nam u susret kao sportašima, ali škola je uvijek bila prioritet. To je ravnoteža koja te kasnije oblikuje.“
Škola koja živi sport – i izvan rezultata
I danas XIII. gimnazija ostaje u samom vrhu školskog sporta, s nizom uspjeha na državnim natjecanjima i kontinuiranim radom s učenicima.
No, jučerašnji susret pokazao je nešto važnije od medalja.
Većina igrača danas ima svoje obitelji, završene fakultete i stabilne karijere. Neki su ostali u sportu, neki su krenuli drugim putem – ali svi su se rado vratili tamo gdje je priča počela u njihovu školu, među prijatelje.
Foto: Korina Danica Vrban, tekst i video: Silvia Vladić Vrban
U NASTAVKU ČITAJTE: