Val lažnih dojava o bombama u školama: tko stoji iza panike i koliko nas to zapravo košta?
piše: Praksa.info, 27.4.2026.
Jutro koje je trebalo započeti kao i svako drugo, za brojne učenike i nastavnike u Zagrebu pretvorilo se u još jednu evakuaciju. Dojave o postavljenim bombama ponovno su stigle u osnovne i srednje škole, a scenarij je već dobro poznat – prekid nastave, izlazak na školska dvorišta, dolazak policije i neizvjesnost koja traje.
Ono što dodatno zabrinjava jest činjenica da ovo više nije izoliran slučaj. Posljednjih dana slične dojave zabilježene su diljem Hrvatske, ali i u susjednim zemljama. Riječ je o obrascu koji otvara niz pitanja – od sigurnosnih do društvenih.
Što se zapravo događa?
Policija svaku dojavu mora tretirati kao stvarnu prijetnju. To znači da nema prostora za procjene “možda je šala” – svaki slučaj pokreće cijeli sigurnosni protokol: evakuaciju, pregled prostora, angažman policijskih službenika i pirotehničara.
U svim dosadašnjim slučajevima pokazalo se da je riječ o lažnim dojavama, a čekamo službeno priopćenje policije vezano uz jutrošnju provjeru objekata.
No posljedice su stvarne.
Zašto bi netko to radio?
Motivi koji stoje iza ovakvih dojava rijetko su jednostavni, ali stručnjaci upozoravaju na ponavljajuće obrasce ponašanja. U pozadini se često nalazi potreba za pažnjom ili osjećajem kontrole, osobito kod mladih koji u anonimnom digitalnom prostoru dobivaju dojam da mogu djelovati bez posljedica. Ponekad je riječ i o pokušaju izbjegavanja školskih obveza, poput testova ili ispita, no takve “kratkoročne koristi” brzo prerastu u ozbiljan problem.
Posebno zabrinjava tzv. copycat efekt – situacija u kojoj pojedinci oponašaju već viđene incidente. Kada se ovakve dojave počnu pojavljivati u nizu, granica između izoliranog slučaja i obrasca ponašanja postaje sve tanja, a vjerojatnost ponavljanja raste. Upravo zato stručnjaci upozoravaju da svaki novi slučaj ne stvara samo trenutni problem, nego i potencijal za nove, slične situacije.
Od “šale” do kaznenog djela
Ono što je nekima možda zamišljeno kao šala, zakon ne vidi tako.
Lažne dojave o bombama spadaju u ozbiljna kaznena djela. Počinitelji, čak i ako su maloljetni, mogu snositi posljedice – od kaznenih prijava do uključivanja centara za socijalnu skrb, a roditelji mogu odgovarati za nastalu štetu.
U susjednoj Bosni i Hercegovini nedavno je zabilježen slučaj u kojem je mladić identificiran i priveden zbog sličnih prijetnji, što pokazuje da anonimnost na internetu nije jamstvo zaštite.
Koliko sve to košta?
Svaka lažna dojava, iako možda zamišljena kao bezazlena provokacija, u stvarnosti pokreće složen i skup sustav reakcije. Policija i specijalizirane službe moraju izaći na teren, provesti detaljne provjere i osigurati prostor, dok se u školama istovremeno prekida nastava i organizacija dana potpuno mijenja. Učenici i djelatnici izlaze iz učionica, čekaju u neizvjesnosti, a osjećaj sigurnosti – koji bi trebao biti temelj školskog okruženja – ozbiljno se narušava.
Iako se konkretni financijski iznosi rijetko iznose u javnosti, jasno je da ovakve intervencije nisu jeftine. No cijena se ne mjeri samo novcem. Ona uključuje izgubljeno vrijeme, poremećen nastavni proces i, možda najvažnije, psihološki učinak na djecu i nastavnike. Kada se takve situacije ponavljaju, trošak više nije jednokratan – postaje društveni problem koji svi zajedno plaćamo.
Škole između sigurnosti i svakodnevice
Za škole ovo postaje ozbiljan izazov. S jedne strane, sigurnost učenika mora biti apsolutni prioritet. S druge, učestale evakuacije remete nastavni proces i stvaraju atmosferu nesigurnosti.
Paradoks je očit – vježbe evakuacije provode se kako bi se učenici pripremili za izvanredne situacije, a sada se nalazimo u situaciji u kojoj su “izvanredne situacije” postale gotovo svakodnevica.
Gdje je granica?
Možda najvažnije pitanje koje se nameće jest – gdje je granica? Ono što ponekad započne kao pokušaj izbjegavanja testa ili “šala” vrlo brzo prerasta u obrazac ponašanja koji se ponavlja jer netko vidi da takve dojave imaju učinak. No u trenutku kada takve situacije postanu učestale, više ne govorimo o nestašluku, nego o ozbiljnom društvenom problemu.
Tu se otvara i još opasnija dimenzija – poznata priča o “vuku”. Ako se sustav i ljudi prečesto izlažu lažnim uzbunama, postoji rizik da se s vremenom razvije određena vrsta otupjelosti. Upravo zato stručnjaci upozoravaju da učestalost lažnih dojava može dugoročno oslabiti percepciju opasnosti. A u scenariju u kojem bi se jednog dana pojavila stvarna prijetnja, ključno je da reakcija bude brza, ozbiljna i bez sumnje. Zato granica ne smije ni postojati – svaka ovakva “šala” već ju je odavno prešla.
Vrijeme za jasnu poruku
Ovakvi incidenti traže jasan odgovor – ne samo policije, nego i cijelog društva.
Škola mora ostati sigurno mjesto. A to znači da granice moraju biti jasne, posljedice konkretne, a poruka nedvosmislena:
lažne dojave nisu bezazlena šala – one su opasne, skupe i neprihvatljive.
U NASTAVKU ČITAJTE: